PERDITA DURANGO je odličan primer pametne upotrebe žanra. Treći film kultnog španskog reditelja Aleksa de la Iglesije je spoj nekoliko žanrova: kriminalističkog filma, komedije, horora, akcije, road muvija i špageti vesterna. Pri tome, svaki žanr je pametno upotrebljen i ima svoje mesto u konstrukciji. Ono što je najbitnije, Iglesija koristi žanr kao polazište i sredstvo za iskazivanje autorskih stavova i ličnog viđenja sveta. Pri tome, on nam majstorski priča priču o dva (anti)junaka, magnetski nas uvlačeći u svoj amoralni filmski svet.
Perdita Durango (Rosie Perez) i Romeo Dolorosa (Javier Bardem) su dva ljubavnika kojima je bilo suđeno da se sretnu. Oboje su vođeni snažnom željom da žive život bez granica. Oboje su spoznali svoju mračnu stranu, i ne žele da imaju bilo kakve veze sa svetom "normalnosti". Kidnapuju mladi par Amerikanaca, Duana (Harley Cross) i Estelu (Aimee Graham) koje nameravaju da žrtvuju u okultnom ritualu i u međuvremenu bivaju uvučeni u mutni posao prevoženja fetusa od Meksičke granice do Las Vegasa koji vodi mafijaš Marselo Santos (Don Stroud). Na tom putu ih progoni detektiv Vudi (Džejms Gandolfini), a dolaze u interakciju i sa drugim živopisnim likovima.
Njih dvoje su savršeni (anti)heroji, i de la Iglesija i ovde demonstrira da su ga uvek najviše zanimali pomereni likovi. Kako Perdita u jednoj sceni kaže Duanu: "Najčudnijim ljudima padaju na pamet najzanimljivije ideje." Njeni stalni snovi o divljim životinjama koje je proždiru, a u čemu ona nalazi uzbuđenje, govore o ljudskoj animalnoj prirodi i o svetu u kome vladaju instinkti, a kome se predaju naši junaci.
Glumačka podela je sjajna, i može se slobodno reći da su svi do jednog obavili fenomenalan posao na oživljavanju svojih likova. Dvoje glavnih likova su potpuno uživljeni u svoje uloge i zaista je nemoguće zamisliti nekog drugog na njihovim mestima. I sporedni likovi su sjajni, počev od dvoje američkih tinejdžera, detektiva Vudija koji juri Perditu i Romea, mafijasa Santosa i drugih. Ovde treba napomenuti kako su se neki od ovih likova, tačnije sama Perdita Durango i Marselo Santos pojavili kao sporedni likovi u (veoma dobrom) Linčovom filmu DIVLJI U SRCU (glumili su ih Isabella Rossellini i J. E. Freeman), snimljenom šest godina ranije. PERDITA DURANGO nije nastavak Linčovog filma, iako sa njim deli neke sličnosti i na tematskom planu. Ipak, Perdita i Romeo su dosta drugačiji likovi od ljubavnog para Mornara i Lulu (Nicholas Cage i Laura Dern), opasniji su i odlučniji u svojim postupcima. Od samog početka se vidi njihova priroda od koje oni ne beže i na osnovu koje se rukovode. Može se reći da je film DIVLJI U SRCU blaža verzija PERITE DURANGO (ne u negativnom smislu, već u načinu na koji svoj svet slikaju Linč i de la Iglesija). Sve sličnosti su tu zahvaljujući koscenaristi PERDITE, Beriju Gifordu (Barry Gifford, saradnici na scenariju su bili, osim Aleksa de la Iglesije i David Trueba i Jorge Guerricaechevarria), na osnovu čijih proznih predložaka su oba filma snimljena. Scenario je odličan, sa jasnim žanrovskim elementima, prikazuje nam zaokružene i čvrste likove, kao i karikature, ali ne bez razloga - svaki lik ima svoje mesto u scenariju.
Režija je eksplozivna, iskorišćava potencijale scenarija do maksimuma, dodajući velike doze nesputanosti i energije. Aleks de la Iglesija se i kasnije pokazao kao majstor crne komedije (LA COMUNIDAD) a PERDITA DURANGO zasigurno pripada samom vrhu njegovog stvarlaštva.
Ocena 4+/5
Režija je eksplozivna, iskorišćava potencijale scenarija do maksimuma, dodajući velike doze nesputanosti i energije. Aleks de la Iglesija se i kasnije pokazao kao majstor crne komedije (LA COMUNIDAD) a PERDITA DURANGO zasigurno pripada samom vrhu njegovog stvarlaštva.
Ocena 4+/5
No comments:
Post a Comment