tag:blogger.com,1999:blog-7949867349411799672024-03-13T03:11:41.559+01:00Cinematic NightmaresSaša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.comBlogger14125tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-35294459531540574422017-01-15T00:09:00.002+01:002017-01-15T13:01:02.530+01:00ILUZIJA (2004)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmUz3cjzwchLx89qQNXH5siQsmq6xD0nbLGsm6ODYLdoO5lFK_6R1SoYuewRPynzjgLCXXFNSuWuRpFlgKuShvHo_PMoIum0sA4bgszM_ZDgJJ_9v4hRSts5Le15d_psRdhVY_mgMOntE/s1600/32.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmUz3cjzwchLx89qQNXH5siQsmq6xD0nbLGsm6ODYLdoO5lFK_6R1SoYuewRPynzjgLCXXFNSuWuRpFlgKuShvHo_PMoIum0sA4bgszM_ZDgJJ_9v4hRSts5Le15d_psRdhVY_mgMOntE/s320/32.jpg" width="320" /></a></div>
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><span lang="EN-US" style="mso-ansi-language: EN-US;">Mislio sam da ovo nikada ne</span>ću napisati,
ali čuda se dešavaju i na neki način mi je drago što sam pogrešio. Ovaj film je u suštini izuzetak koji potvrđuje pravilo, ali je definitvno
izdvojen slučaj. Dakle, nakon prilično zakasnelog gledanja makedonskog filma ILUZIJA
Svetozara Ristovskog iz 2004. godine mogu da kažem da je to verovatno najbolji
makedonski film još od filma PRE KIŠE (1994) Milča Mančevskog. I kasnije
je bilo koliko-toliko zanimljivih filmova – osrednji ZBOGOM DVADESETI VEK (1998) i za nijansu
bolji omnibus MAJKE (2010), solidni VELIKA VODA (2004) kao i simpatičan
dokumentarac PANK NIJE MRTAV (2011) ali i dosta uobičajenih neuspelih naslova
(na primer BAL-CAN-CAN).
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUTxn_tpu7L19y3BfhzyWvIlmRp-fBgDuxOjYaJnBX2Pm03bRt966JfgnOCXqQ1xF6NFIIgrFJ6obSsD3d4cA2I8BWtvhIjC4TUMO9BOiTeU9WssP4_DggUjPl4b4AIu3gGZL5XyHCHL4/s1600/21.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="185" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUTxn_tpu7L19y3BfhzyWvIlmRp-fBgDuxOjYaJnBX2Pm03bRt966JfgnOCXqQ1xF6NFIIgrFJ6obSsD3d4cA2I8BWtvhIjC4TUMO9BOiTeU9WssP4_DggUjPl4b4AIu3gGZL5XyHCHL4/s320/21.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
U čemu je ovde caka? Pa u tome što
ILUZIJA na prvi pogled i sama pripada toj čemernoj poetici za izvoz, tako
prisutnoj i u ostalim zemljama bivše SFRJ. Sa tom poetikom i deli dosta
sličnosti (o kojima ću kasnije) ali ipak ovde srećom ništa ne funkcioniše kao u
tim i takvim filmovima. Svetozar Ristovski je očigedno talentovan reditelj sa
jasnom vizijom, sposoban da izvuče maksimum iz priče i glumaca i da na taj
način stvori dobru osnovu za ideje koje želi da nam prenese – ovaj film
definitivno nije uobičajeni balkanski mishmash prežvakanih ideja, napadnih
metafora i nepostojeće priče. Takođe, ovo nije uobičajeni banalni realizam svakodnevice. Ono što treba prvo naglasiti je dobra priča sa
(uglavnom) odlično oživljenim likovima. Takođe, ovde se zaista stiče utisak
rediteljske iskrenosti na planu ideja i rediteljskih namera, bez obzira koliko
one površinski delovale deža vi. Za divno čudo, stvari zaista ne
funkcionišu na uobičajen način u ovom filmu.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhs9sDQNMBHyGyYrUYUFA6VFrnlibVN0olcbZprhhDjPfZHnm98qV2s8N7cwAn97uqPwpQ0KH-5IRKFbS8gSyrmbpYICuCimtaE7WAqWVmBgnNjHRMJmYOnn7dhbmTBsIq-w4CJVQotVKA/s1600/3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhs9sDQNMBHyGyYrUYUFA6VFrnlibVN0olcbZprhhDjPfZHnm98qV2s8N7cwAn97uqPwpQ0KH-5IRKFbS8gSyrmbpYICuCimtaE7WAqWVmBgnNjHRMJmYOnn7dhbmTBsIq-w4CJVQotVKA/s320/3.jpg" width="320" /></a></div>
Četrnaestogodišnji Marko (Marko
Kovačević) živi u porodici na ivici propasti (blago rečeno): otac Lazo (<span lang="EN-US" style="mso-ansi-language: EN-US;">Vlado Jovanovski</span>) je alkoholičar
koji deo vremena gubi štrajkujući ispred propale firme, a deo u kafani. Tu
je i neprimetna majka Anđa (<span lang="EN-US" style="mso-ansi-language: EN-US;">Elena
Moševska)</span> koja ćuti i trpi poniženja i starija sestra Fani (<span lang="EN-US" style="mso-ansi-language: EN-US;">Savica Manaskova) </span>koja
fizički i psihički maltretira Marka kad god joj dođe žuta minuta (svakodnevno
po više puta), a kada to ne radi vucara se okolo sa kim stigne, uključujući i
vojnike KFORA. Važna Markova osobina koja ga izdvaja od okoline je talenat za
pisanje. On zapravo u svakom pogledu odudara od okoline, ne samo zbog ljubavi
prema književnosti već i po ponašanju i držanju u školi. On je usamljen,
odličan đak i kao takav je stalna meta za školske siledžije koji ga prebijaju do krvi. Jedini ventil mu je čitanje i pisanje, a nada za
bekstvo od svakodnevnog užasa se ukazuje u vidu profesora makedonskog jezika (Mustafa
Nadarević) koji, uvidevši Markov talenat, predlaže da ovaj napiše pesmu o
Makedoniji za dan republike, pomoću koje bi mogao da otputuje u Pariz preko
konkursa za najbolju pesmu. Ali,
da li se iz slivnika može zaista pobeći i kolike su šanse da probijete talog?</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjM5PKdaPJmIkiJsBL2p3CXVxhdXkF98AcpOtzGU7C2tQv4q0zN9zhfc3Acx3hd-Dq9srhFOJOSak5hvNX8_JOnwFVtyEHjlHz3TXxB71lM6ji-XtDnR0lK_IsLzoHw1WVemp_uj_rkgvw/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjM5PKdaPJmIkiJsBL2p3CXVxhdXkF98AcpOtzGU7C2tQv4q0zN9zhfc3Acx3hd-Dq9srhFOJOSak5hvNX8_JOnwFVtyEHjlHz3TXxB71lM6ji-XtDnR0lK_IsLzoHw1WVemp_uj_rkgvw/s320/1.jpg" width="320" /></a></div>
Ako vam ovo zvuči kao opis radnje
skoro svakog srpskog ili hrvatskog (o bosanskim da i ne govorimo) filma u
poslednjih dvadesetak godina, niste mnogo pogrešili. Uostalom, beda koju ovaj film prikazuje ne razlikuje se od srpske bede koju smo takođe viđali po mnogim našim "filmovima" snimanim u poslednjih par decenija. Ali tu sličnosti srećom
prestaju. Osim pojedinih detalja koji mogu da zasmetaju (stereotipni lik majke
i na momente drvena Đuričkova gluma, iako je čak i on izvukao koliko-toliko
zanimjiv lik) ostatak filma uspeva da prevaziđe “jad, tuga i čemer“ postavku i
da ispriča jednu zaokruženu priču sa dobro profilisanim likovima i jakim
emocionanim nabojem. A to uspeva da uradi zapravo ostajući do te mere dosledan
atmosferi i usudu okruženja iz koga je ponikao da to na kraju postaje vrlina
filma. Zaista, ILUZIJA je film koji ima izuzetno jak deterministički
odnos prema svojoj stvarnosti, koji se ne menja od prvog do poslednjeg kadra i sve to itekako
ide filmu u korist. Tajna je u nekalkulantskom odnosu prema stvarnosti.
Ovo nisu ni nesrećni NORMALNI LJUDI a ni smešno neuspeli pokušaji žanra, kao
što je to na primer bio LAVIRINT. ILUZIJA bi žanrovski mogla da se odredi
kao drama o odrastanju (coming of age) i reditelj prilično uspešno barata tim
žanrom. Markov lik definitivno odrasta i menja se, njegova ličnost biva oblikovana od strane
okruženja ali i u pojedinim momentima on pokušava i da direktno utiče na okruženje. Taj uticaj
se ogleda u nasilju prema svima onima koji su mu naneli bol i time i sami
uticali na njegovu promenu iz mirnog, povučenog dečaka, odličnog đaka i
darovitog pisca u nekoga ko se maša za pištolj i sveti svima koji su ga
izneverili ili ga od samog početka gazili. To nasilje mu ne donosi nikakvo
poboljšanje, čega je i on svestan, ono je samo ventil za proživljena mučenja, a
ne pravi pokušaj promene života. Marko je svestan da se, kako sam kaže svom
nastavniku (koji ga je zapravo najviše izneverio i pokazao se kao najveća
kukavica): „Nema bekstva iz slivnika.“ Marko Kovačević odlično glumi glavnog
lika, vešto balansirajući između ranjivosti, nade u promenu i unutrašnje vatre
koja se vremenom razbuktava i u kojoj sagorevaju prethodno gajene nade. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaY6KG1gFzj4vaeXjGI72ZnvGEQxEB_sSBovtKmqxRg6F_e-5MAyWu-RoI9j9_u7evwIcltCYSEM8QF90hAfX37pziFpnyJNksXemP4elrouTgncwIOaVmppATCoBvjRTsFr1tDRIEHaU/s1600/dj.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaY6KG1gFzj4vaeXjGI72ZnvGEQxEB_sSBovtKmqxRg6F_e-5MAyWu-RoI9j9_u7evwIcltCYSEM8QF90hAfX37pziFpnyJNksXemP4elrouTgncwIOaVmppATCoBvjRTsFr1tDRIEHaU/s320/dj.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Mrak koji obavija likove u ovom
filmu (pogotovo u poslednjoj trećini) je toliko gust da je to na momente
nepodnošljivo. Celu poslednju trećinu filma sam proveo gledajući ga sa knedlom
u grlu i bolom u grudima, razmišjajući u sebi: „Dajte makar malo svetla,
zaboravite ako treba na sve do sada, na likove i dramaturška pravila, dajte
samo malo svetla!“ Ali ne, film je ostao dosledan svom uvodnom epigrafu,
Ničeovoj maksimi „Nada je najgora od svih zala, jer produžuje patnju ljudi.“
Jedini mogući zračak svetla se pojavljuje, ironično, na samom kraju filma - kada se desi
najekstremnije Markovo razračunavanje sa okolinom. Način na koji je ta
scena režirana, uz otklon od stvarnosti, funkcionišući više na
metaforičkom nivou (koji doduše jeste dosledan onome što smo ranije videli u
filmu) može se čitati i kao ostavljanje dve mogućnosti za budućnost glavnog lika – ostanak u slivniku
ili moguće bektvo iz njega. Mnogo je verovatnija ona prva i najlogičnija mogućnost (ostanak u slivniku), budući da se scena ovakva kakva je može savršeno jasno čitati kao produžetak prethodnih
događaja bez bilo kakve katarze - koju ja nisam osetio niti mislim da je uvek potrebna filmu - tako da je to ovde najverovatnije i slučaj. Sve u svemu, u pitanju je odličan, izuzetno snažan film i drago mi je da sam ga pogledao. Biće i reprize - kada se oporavim od ovog gledanja.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>4/5</b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-58773176551753720492015-02-11T19:57:00.001+01:002015-02-12T17:13:47.188+01:00NIGHT OF THE DEMONS 2 (1994)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>SR</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Normalna tabela";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYJp23ZfIyG7j1P_XEOvhNYlzc7DwhrwJdalsrAXkvxauncO_RT7mnFezCSrfDnNtQarfNpc4SXDthNBPHVxocK6UTnyBMWwynDCeQRKN3GxMc9o7I5sLt3UlsH-Q6HHJhVA27a9q-MQU/s1600/55.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYJp23ZfIyG7j1P_XEOvhNYlzc7DwhrwJdalsrAXkvxauncO_RT7mnFezCSrfDnNtQarfNpc4SXDthNBPHVxocK6UTnyBMWwynDCeQRKN3GxMc9o7I5sLt3UlsH-Q6HHJhVA27a9q-MQU/s1600/55.png" height="179" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Nakon dužeg odlaganja (bolji filmovi za pogledati) reših se na reprizu ovog
čuvenog treša, nastavka filma <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Kevina Tenija</b>
(<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Kevin Tenney</b>) iz 1988. godine.
Nastavak, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">NIGHT OF THE DEMONS 2</b> je
režirao <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Brajan Terčard-Smit</b> (<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Brian Terchard-Smith</b>), čuveni
australijski ozploitation reditelj (režirao solidan distopijski <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">DEAD END DRIVE-IN</b>, kod nas dosta
popularni <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">BMX BANDITS </b>i<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> </b>dečiji <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">FROG DREAMING/ THE QUEST</b>). Njegovom iskustvu bi i trebali da
zahvalimo za bolji kvalitet nastavka (ovo uzeti uslovno – nema tu ne znam
kakvog poboljšanja) – ali o tome malo kasnije.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhldoav_yv-9_fgZCjOt0uaNH8RrRRBJhbfoBx22YNZSnOH2T4w7eW2M4iqMAR966T48qTH6o-r78VLRlKpQ-DjTIXwr7qTNc_kUueYZaCaYXxnj9eeIuR4WIA6UXKTdob5l_eaJiAjEFs/s1600/11.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhldoav_yv-9_fgZCjOt0uaNH8RrRRBJhbfoBx22YNZSnOH2T4w7eW2M4iqMAR966T48qTH6o-r78VLRlKpQ-DjTIXwr7qTNc_kUueYZaCaYXxnj9eeIuR4WIA6UXKTdob5l_eaJiAjEFs/s1600/11.jpg" height="240" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Verovatno je suvišno prepričavati sadržaj, ali učiniću to reda radi. Radnja
je smeštena na katoličku akademiju, punu pohotne omladine, koja samo razmišlja
kako će se provesti na žurci za Noć Veštica. Akademiju vode ultra-stroga sestra
Glorija (Jennifer Rhodes, u prilično smešnoj ulozi) i racionalan sveštenik
Bob (Rod McCary). Arhinemezis naših junaka je Anđela (Amelia Kinkade sa dužom
kosom), a grupa omladine koja joj mora odoleti uključuje Perija (Bobby Jacoby),
studenta opsednutog demonologijom, Melisu/ Mišića (Merle Kennedy), Anđelinu
sestru, zatim pohotnu Širli (Zoe Trilling), dobru Bibi (Christy Harris), njenog
momka Džonija (Johnny Moran) i druge. Širli, zajedno sa još nekoliko mangupa
želi da žrtvuje Melisu da bi prizvala Anđelu u toku zabave u kući gde je Anđela
nekada skončala. Nakon što shit hits the fan u pomoć pristižu naši dobri likovi
zajedno sa ocem Bobom i zabava počinje.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikRSf0A2jakeeT9Cu7AMCDCA2JI-V5OlMCUWX8GxUHBK4mig7QG107pfgqxL3_ob-Bu6vAQ3bxY7Z-NrAALHKHIp15Vw0VefLGLKgcdcW__H4yznJsOsiAnck49Smo23Comofu8hFjjfc/s1600/12.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikRSf0A2jakeeT9Cu7AMCDCA2JI-V5OlMCUWX8GxUHBK4mig7QG107pfgqxL3_ob-Bu6vAQ3bxY7Z-NrAALHKHIp15Vw0VefLGLKgcdcW__H4yznJsOsiAnck49Smo23Comofu8hFjjfc/s1600/12.png" height="199" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Prvi film je imao Lineu Kvigli, Bauhausov „Stygmata Martyr“ u odličnoj sceni
plesa (ovde je to Morbid Angel i „Rapture“), kao i par okej gore scena. Režija je
bila rutinska (kao i uvek kod Tenija) a likove je sačinjavala gomila eighties omladine sa kratkim rokom trajanja. Ni nastavak nije mnogo bolji, ali ovde imamo par
poboljšanja. Prvo, režija je bolja, sa malo više energije, boljim setpisovima (i budžet je bio veći),
što će reći očiglednim trudom da se koliko-toliko pokrije loš scenario. Celina je koherentnija, a radnja ima malo više smisla. Povremeno imamo i scene sa spooky atmosferom (koliko je to
moguće sa ovakvim materijalom). Takođe, Terčard-Smit je odlučio da napravi film
koji bi bio sleazy koliko je to moguće i iako sam video filmove koji su ga u
tome prevazišli, ovo je dosta zanimljiv uradak po tom pitanju. Hoćete demonski
karmin koji napastvuje zlu i napaljenu devojku? Check! Demonske bube koje
ispadaju iz usta nakon poškropljenja svetom vodicom? Check! Igranje košarke
ljudskom glavom? Check! Ženske grudi koje se pretvaraju u demonske ruke? Check!
I uopšte, hoćete gole cice koje stalno defiluju ispred kamere i scene seksa na
maštovitim mestima (napuštene i raspale kuće)? Check!</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyicMf6T0XMK3PnbDMglJWKOANFE4vQgRJsCNEIlbSl83iy052CFsmCWoUGgF8OriPCzFlZ3KLIhGmwhWZDfcQwXbdASJurvOy5I5nY6Q7iuqL2bMvYyWiCw2HeQbfBG8buFn3Z8h1new/s1600/u.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyicMf6T0XMK3PnbDMglJWKOANFE4vQgRJsCNEIlbSl83iy052CFsmCWoUGgF8OriPCzFlZ3KLIhGmwhWZDfcQwXbdASJurvOy5I5nY6Q7iuqL2bMvYyWiCw2HeQbfBG8buFn3Z8h1new/s1600/u.jpg" height="240" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Efekti maske su odlični i njih je ponovo radio <b>Stiv Džonson</b> (<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">FRIGHT NIGHT</b>, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">A NIGHTMARE ON ELM STREET 4: THE DREAM MASTER</b>, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">RETURN OF THE LIVING DEAD 3</b>, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">SPECIES</b>
i drugi filmovi). Ovde se nije štedelo na gore-u, a odlična je i kreatura
Anđele kao zmije na kraju filma.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Treba pomenuti i humor, budući da ga ima u filmu, manje i više uspešnog.
Jedna od uspešnijih scena po tom pitanju bi bila već pomenuta igra košarke, ali
bi u tom smislu trebalo ipak izdvojiti lik sestre Glorije. Njen lik jeste na
momente smešan, sa sve strogim držanjem i lenjirom – oružjem, ali pre svega kao
Rambo-časna sestra koja je tu da kickuje some demon’s ass. Tu se naravno kriju
i problemi, budući da njen lik služi i za prilično otvoreno propagiranje
katoličanstva, pa onaj ko ne voli takve propagande (na primer ja) neće mirisati taj aspekt filma. Njeni postupci, bez obzira na to koliko se na prvi
pogled činili preteranim, uvek se na kraju pokažu ispravnim. I uopšte, sam film
se toliko trudi u svojoj crno – beloj podeli likova i postupaka, da to na
momente postaje stvarno naporno. Požuda kao greh dok nam u isto vreme ispred
nosa paradiraju gole cice na svakih dva minuta (i bukvalno)? Vera kroz strogoću
koju uteruju simpatični i smešni likovi? Sve su to načini na koje film pokušava
da postigne poentu i to je jedna od najproblematičnijih stvari vezanih za
njega.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHTXo6lQ5N-UdgoUqAFuEFmwYCTx_qDSB4FcC_s_AG-lXM-0wi58Q4RKFsPehFWrqdUkl5PxH43qMf7-sWBCUdw_Y1iptYjza-J7HkOHwxI8MK3Utz2ZTJdlP5oVdNGujrzyoYK4rXg1U/s1600/13.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHTXo6lQ5N-UdgoUqAFuEFmwYCTx_qDSB4FcC_s_AG-lXM-0wi58Q4RKFsPehFWrqdUkl5PxH43qMf7-sWBCUdw_Y1iptYjza-J7HkOHwxI8MK3Utz2ZTJdlP5oVdNGujrzyoYK4rXg1U/s1600/13.jpg" height="239" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Gluma nije ne znam kakva: Amelija Kinked kao Anđela je okej (i kada nije pod maskom moglo bi da se kaže i da izgleda hot), ali osim
poziranja i povremenih one-linera nije joj dato Bog zna šta da radi (scena
plesa je solidna, treba napomenuti, iako ne toliko dobra kao ona iz prvog dela).
Jedine osobe vredne pomena su Dženifer Rouds kao časna sestra Glorija i Kristi
Haris kao Bibi. Najviše prostora je dato Roudsovoj, uključujući povremeno
smešne, a povremeno iritirajuće one-linere. Scenario je, već je rečeno, tanak i
Terčard-Smit ga maksimalno pokriva, iako ne uvek uspešno, a ponekad to uspevaju
i glumci, kao i dobro osmišljene gore scene.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Bitno je da je ovo sasvim okej film za ubijanje sat i po vremena, pa ko
voli nek izvoli.</span><br />
<br />
<span style="mso-ansi-language: SR;"><b>Ocena 3-/ 5</b></span></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-27109476618278204572015-02-06T20:02:00.000+01:002015-02-07T03:07:45.173+01:00THE SIXTH SENSE (1999)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>SR</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXeNhZ7mgUm47z9iGmMW5neC7-h190xiszTJNJxD5Yk8IlcOS_QhcIgWh5yzkH3I42_LiOTYjJomJ5p83lajl9-WKE9_aIPlkiWUBIByptf_b6zi8epCO-MRo9o7fxvDePLnKINJzIrcs/s1600/11.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXeNhZ7mgUm47z9iGmMW5neC7-h190xiszTJNJxD5Yk8IlcOS_QhcIgWh5yzkH3I42_LiOTYjJomJ5p83lajl9-WKE9_aIPlkiWUBIByptf_b6zi8epCO-MRo9o7fxvDePLnKINJzIrcs/s1600/11.jpg" height="180" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US">Oko toga da li
je <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Šajmalan</b> (<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">M. Night Shyamalan</b>) reditelj koji je uspeo da samo jednom snimi
dobar film ili je u pitanju reditelj – vizionar se i dalje lome koplja. Iako
sam sklon da verujem u prvi deo rečenice, ipak se ne bih previše bavio time u
ovom tekstu. Jer kad je <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ŠESTO ČULO</b> u
pitanju, imamo posla sa neospornim remek-delom, zamrznutim u vremenu,
slavljenim od pojavljivanja do dana današnjeg. Nažalost, to je film koji je
Šajmalanu bio i blagoslov i prokletstvo, budući da nikada kasnije nije ponovio
takav uspeh. Šajmalanov talenat nije sporan, sporna je njegova reciklaža istih
motiva i slab kvalitet scenarija u budućim projektima.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiiSXxenxSvyq1A-RiuvGKj64pRc7hNbjrqXLu2OGySqNxCeyjNh3XradGI0UwznKG-yHKW0eKGlqoQbUWnLyef5KwWcyTZKPdWd_lianWbnN2Zu3PJKd5fN7livV4-tYT66WvULCighIA/s1600/4.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiiSXxenxSvyq1A-RiuvGKj64pRc7hNbjrqXLu2OGySqNxCeyjNh3XradGI0UwznKG-yHKW0eKGlqoQbUWnLyef5KwWcyTZKPdWd_lianWbnN2Zu3PJKd5fN7livV4-tYT66WvULCighIA/s1600/4.png" height="172" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US"></span><span style="mso-ansi-language: SR;">Ako govorimo o filmovima sa engleskog govornog područja, ŠESTO ČULO (<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">THE SIXTH SENSE</b>) se izdvojilo iz grupe kvalitetnih
horor filmova snimljenih 1999. godine - <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">THE
BLAIR WITCH PROJECT</b>, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">SLEEPY HOLLOW</b>,
delimično i <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">STIR OF ECHOES</b>. To je
film koji i danas deluje sveže, kome ni malo ne smeta PG-13 rejting, koji se
trudio i uspeo u nameri da staroj <i style="mso-bidi-font-style: normal;">deathdream</i>
formuli da novi tretman, sa originalnim likovima i emocionalnim
nabojem kao skoro nikada do tada.</span>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Film prati pokušaje dečijeg psihologa Malkolma Kroua (sjajni <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Brus Vilis</b>) da izleči dečaka Kola Sira
(reči ne mogu opisati koliko sjajni <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Hejli
Džoel Osment</b>). Kolovo stanje ga neobično podseća na njegovog davnog
pacijenta, dečaka Vinsenta, sa kojim je pogrešio u dijagnozi i koji jedne
večeri dolazi da naplati dug, ispalivši metak u Malkolma. Kol je povučen,
maltretiran u školi, istraumiran i smatra da vidi mrtve. Njegov život sa
brižnom samohranom majkom (<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Toni Kolet</b>)
iako pun ljubavi, nije baš sjajan. Malkolm nikako ne uspeva da pomogne Kolu, dok
se u isto vreme bori sa problemom u svojoj porodici – odnos sa suprugom Anom (<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Olivija Vilijams</b>) je skoro nepostojeći
i pun hladnoće. Jedno preslušavanje stare trake razgovora sa Vinsentom će ga
naterati da pomisli kako Kol ipak govori istinu, i da njegovo stanje nije
uzrokovano razvodom roditelja i maltretiranjem u školi. Pokidane veze se
uspostavljaju, a naši junaci dolaze do otkrića koja će iz korena promeniti
njihovo viđenje sveta.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1ZlleuxZBGQmk3Sih6lPdGXU3HFeDi5pu853OCOxAwZiDIXZpNXsKSnrbOAyp6Epf3aKJQzSUFDMkWQJfWHEqwqMrKOOxJZbgow4fdu7JYe0LG83Ea8IsL34Dv-Yx4JRqlF5O-9ZOeK0/s1600/p.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1ZlleuxZBGQmk3Sih6lPdGXU3HFeDi5pu853OCOxAwZiDIXZpNXsKSnrbOAyp6Epf3aKJQzSUFDMkWQJfWHEqwqMrKOOxJZbgow4fdu7JYe0LG83Ea8IsL34Dv-Yx4JRqlF5O-9ZOeK0/s1600/p.png" height="174" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;"></span><span style="mso-ansi-language: SR;">Prva stvar koju ne mogu dovoljno nahvaliti – scenario. Ovako napisani
likovi, ovakve situacije, ovakve replike, to se retko sreće i voleli ga ili ne
voleli, ali Šajmalan je ovde ubo po sred srede. Ovde nema ni zrnca patetike,
mudrovanja i prenemaganja, glumci se ne bore sa scenarijem, već ga koriste kao
odskočnu dasku za svoje bravure (o njima kasnije). Zaista, takav sklad se retko
viđa i prava bi šteta bila da je ovo dopalo nekome drugome da režira, jer bi ga
verovatno iskasapio i upropastio.</span>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Sa tematske strane, ono što Šajmalana najviše zanima je svet duhovnog koji
sa određenim ciljem opseda naš materijalni svet. Možda se koreni toga kriju u
rediteljevoj izvornoj religiji – hinduizmu, ali on ovde ne uključuje nijednu
konkretnu religiju kao neposredni deo tog sukoba. Svet mrtvih duša je za njega
isto tako stvaran kao i svet živih ljudi, a same religije (ovde – hrišćanstvo)
služe kao zaklon od muka prouzrokovanih nerazumevanjem svrhe pojavnosti sveta
mrtvih.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9yt25gydFwyqxxcqspafVCdrzZ1EUcMFdDi1NopIYguOsRBJVbbzUUJBBf4g_N1-yQMTbn6OFrGbSq5bcoCfGyiyJhUbPoYlMNz9AXRkvZLSktMbLY_w2bOg5pQvilreHz-PhgQMOrsk/s1600/66.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9yt25gydFwyqxxcqspafVCdrzZ1EUcMFdDi1NopIYguOsRBJVbbzUUJBBf4g_N1-yQMTbn6OFrGbSq5bcoCfGyiyJhUbPoYlMNz9AXRkvZLSktMbLY_w2bOg5pQvilreHz-PhgQMOrsk/s1600/66.jpg" height="180" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;"></span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="mso-ansi-language: SR;">PAŽNJA – SLEDE SPOJLERI – pošto je
film izašao pre skoro šesnaest godina, smatrao sam da nije pogrešno da tu i
tamo pomenem po neki spojler. Ipak, ako ima još uvek onih koji nisu pogledali
film (sram ih bilo!) neka ne čitaju naredni pasus!</span></b>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">A mrtvi se ovde javljaju jer ih je u većini slučajeva na to naterala želja
za ispravljanjem prošlih postupaka. Malkolm želi da pomogne Kolu/ Vinsentu i da
uveri ženu da nikada nije zapostavljao njihov odnos zbog posla, devojčica želi
da upozori oca na opasnost koja se nadvila nad njenom mlađom sestrom, Kolova baka
želi da poruči njegovoj majci/ svojoj kćerci da je ipak videla njenu plesnu
tačku. Mrtvi ne znaju da su mrtvi – Malkolm vidi sebe kao čoveka pritisnutog
životnim problemima („sa tugom u očima“, kako mu kaže Kol) i samo Kol zna pravu
istinu. Film nas maestralno uverava u suprotno sve do zadnje scene, kada karte
padaju na sto. Većina stvari je prikazana iz Malkolmove perspektive („Oni vide
samo ono što žele da vide!“), pa smo tako i mi bili zavedeni do samog kraja.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="mso-ansi-language: SR;">KRAJ SPOJLERA!</span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0d-lEvCCPTV8qFDOQsaBKnXNz0xKOsyWKlHuXw-NtyCTb-REMCOQGUjzAN6BayWiH4NGtsyrPDaasQyXAb-eB72_hqn4YT_9S_BkMvdo94hUrf5_DAz9ckvUWI1PIeYU7ui3H0pV_vx8/s1600/6.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0d-lEvCCPTV8qFDOQsaBKnXNz0xKOsyWKlHuXw-NtyCTb-REMCOQGUjzAN6BayWiH4NGtsyrPDaasQyXAb-eB72_hqn4YT_9S_BkMvdo94hUrf5_DAz9ckvUWI1PIeYU7ui3H0pV_vx8/s1600/6.jpg" height="180" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="mso-ansi-language: SR;"></span></b><span style="mso-ansi-language: SR;">Još jedna bitna tema koja se provlači kroz film i koja proizilazi iz
prethodno rečenog je nedostatak komunikacije među ljudima. Zaista, Šajmalan nas
uverava da je komunikacija prvi i najvažniji korak u rešavanju problema i naši
junaci pronalaze rešenje onda kada se odluče da se otvore pred najbližima i da
saslušaju drugu osobu.</span>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Sa režijske strane, Šajmalan koristi svoje talente do maksimauma da bi
prikazao preplitanje dva sveta. Ne znam pod kakvo je prokletstvo kasnije
potpao, ali ovo je perfektno režiran film, sa pravim balansom strave, napetosti
i pametno osmišljenih šokova. Antologijske scene se nižu jedna za drugom: scena
kada Malkolm otkriva svoju grešku sa Vinsentom, pametna i neverovatno svedena scena
Kola za doručkom, scena na času, scena na rođendanu, razgovor Kola i Malkolma u
bolnici, scena sa dečakom i sakrivenom puškom, scena na sahrani devojčice,
razgovor Kola i majke u kolima i najzad scena Malkolmovog konačnog shvatanja pravog
stanja stvari i smirivanja nemirne duše.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuFLbumLj-lutAgdGO8bTW8z8y5moJsWTeeatuJVcG54cmAfFlutC-zZoR23epFKFOOq-d99gce8rm4DAFcazVpxb_U1S8OFWgV06FeHbhzAM9xRd5fj0n4kI4b84NZ6cS9eHFNI0gTwA/s1600/red.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuFLbumLj-lutAgdGO8bTW8z8y5moJsWTeeatuJVcG54cmAfFlutC-zZoR23epFKFOOq-d99gce8rm4DAFcazVpxb_U1S8OFWgV06FeHbhzAM9xRd5fj0n4kI4b84NZ6cS9eHFNI0gTwA/s1600/red.png" height="162" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Hladnoća i crvena boja simbolički predstavljaju dodir sa svetom mrtvih i
oni su prisutni kroz ceo film, i iako ih Šajmalan dosta koristi, to nikada ne
prelazi granicu (kao u trešu I KNOW WHO KILLED ME ili pretencioznom a uglavnom
promašenom WE NEED TO TALK ABOUT KEVIN), niti je crvena boja drečava i
iritirajuća. Scenografija je pametno smišljena, i tu nema preterivanja – junaci
ne žive u raskoši, naprotiv, mesta na kojima se kreću odražavaju njihovo ne baš
sjajno finansijsko stanje. Ovo se najviše odnosi na Kola i njegovu majku, koja
radi dva posla da bi njih dvoje koliko – toliko normalno živeli. Kamera klizi
po holovima, stepeništima, hodnicima i crkvama i prati naše junake koji idu
kroz svakodnevicu prekriveni koprenom onostranog. To ostavlja dosta mesta za iznenadne
šokove koji nikada ne iskaču iz celine – jedan od najboljih primera je prva
scena u pozorištu i vizija sa obešenim ljudima. Film ne menja ton i zadržava
low-key pristup sve vreme, što je ovde ogroman plus. Ritam je savršeno pogođen
– film nas poput skladne kompozicije vodi od početka do kraja i mogu samo da
pretpostavim kako bi ovo izgledalo u rukama nekog drugog, lošijeg reditelja.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJa1pw12T6IJ1W1eGzSC1xakAxevO7KbFlVS43Nrf_UYKSrnvl6Wdb87eH2EDYdOycC9Yp2NVXtGsGGboOS8VkDhi6BRc67a9sXhyj3aROG-OZ4EbhhqwNaDs8xOa-L9ChahSZp6DNZp8/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJa1pw12T6IJ1W1eGzSC1xakAxevO7KbFlVS43Nrf_UYKSrnvl6Wdb87eH2EDYdOycC9Yp2NVXtGsGGboOS8VkDhi6BRc67a9sXhyj3aROG-OZ4EbhhqwNaDs8xOa-L9ChahSZp6DNZp8/s1600/2.jpg" height="176" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-ansi-language: SR;">Glumu ne mogu dovoljno da nahvalim – posebno dva glavna glumca. Vilis je
pre ovog filma imao pregršt odličnih uloga (SUNSET, prva tri dela DIE HARD
serijala, THE LAST BOY SCOUT, PULP FICTION) i izgrađen status superstara a ovo
mu je, ako ne najbolja, onda jedna od najboljih uloga (po meni jeste najbolja)
i on je maestralno odigrao Malkolma kao čoveka nekada jake volje koji je umeo
da pomaže drugima, a sada slomljenog, i u pokušaju da povrati mir tako što će
se iskupiti za greh iz prošlosti. Njegov lik na momente uliva sigurnost, ali i
otkriva izranjavanu unutrašnjost. Osmentu je ovo prva velika uloga (nakon
epizode u FORESTU GAMPU i zaboravljivih filmova BOGUS i I’LL REMEMBER APRIL) i
malo je reći da je bila uspešna - njegov Kol je jedan od najuverljivijih i
najkomletnijih dečijih likova u svekolikoj svetskoj kinematografiji. Ovde nema
klasične protekcije koja obično ide uz dečije uloge. Težina koju njegov lik
nosi je ogromna, u njemu se mešaju strah, zbunjenost i izmučenost svakodnevicom
sa željom da ga razumeju i da razume druge. Nominacija za Oskara je bila
potpuno opravdana (i naravno da nagradu nije dobio, jer Oskar je odavno izgubio
svaki smisao – mada je dobio Saturn nagradu) a ŠESTO ČULO je otkrilo novog
velikog glumca u svom punom sjaju. I kasnije Osmentove uloge su bile takve da
su automatski podizale kvalitet filmova na viši nivo, kao u slučajevima lošijih
(PAY IT FORWARD) i osrednjih (EDGES OF THE LORD) dela, a svoju drugu veliku
ulogu je ostvario u odličnoj <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">VEŠTAČKOJ
INTELIGENCIJI</b> (<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ARTIFICIAL
INTELLIGENCE</b>) Stivena Spilberga. I ostali glumci su sjajni – posebno Toni
Kolet, koja je dobila više vremena od Olivije Vilijams. Jedna od najboljih i
najemotivnijih scena u filmu se odigrava između Kola i njegove majke pred kraj
filma kada joj on kaže kako je „sada spreman da komunicira sa njom“ (ujedno, to
je jedna od scena uz koju uvek ronim suze).</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiitsWGoTwskP_DoqYjPiD_BLFiA-BOc-ICNfpqfuBURwMWwMBKWBHZ57W756DzULKNZQ37bycwoIHEH44djONhmLBIsqOm2W9O3R9_CTTgI3-5rC_akRoVTmgWpWDTulmSe7YBs8TWB48/s1600/rt.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiitsWGoTwskP_DoqYjPiD_BLFiA-BOc-ICNfpqfuBURwMWwMBKWBHZ57W756DzULKNZQ37bycwoIHEH44djONhmLBIsqOm2W9O3R9_CTTgI3-5rC_akRoVTmgWpWDTulmSe7YBs8TWB48/s1600/rt.png" height="173" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div style="text-align: justify;">
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Normalna tabela";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
</style>
<![endif]--><span style="font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 11.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Muzika je
sjajna - Hauard nam majstorski prenosi svet "sa one strane", kao i
bolan unutrašnji život protagonista. Inače nisam neki ljubitelj njegove filmske
muzike, ali ovde je komponovao jedan izuzetno efektan saundtrek. Svi elementi
su na svom mestu i ŠESTO ČULO sjajno funkcioniše. To je film koji se pojavio
niotkuda i postao hit, moderni klasik, slavljen od publike i kritičara. Ostaje
još da poželimo Šajmalanu da snimi još neki takav.</span></div>
</div>
<br />
<b><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: SR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: EN-US;">Ocena 5-/ 5 </span></b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-3302411688185686662014-11-13T00:01:00.001+01:002014-11-13T03:28:43.835+01:00PULSE & GHOST IN THE MACHINE<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<h3>
<span style="font-family: inherit;">PULSE (1988)</span></h3>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQoXV-FZGrFAZ4OroPCS4H2f_nDtcNvkVVHeyRpDHHdbZpkEQIrMpj_hPaN6N16cgDPAGaNsyG9c_gK26sGfN-5OZcrs6PRFPOyxRB-dKquJfz_wgLG_sNQWwYdYe-XY6-hHnhAP7_0Yo/s1600/6.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="171" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQoXV-FZGrFAZ4OroPCS4H2f_nDtcNvkVVHeyRpDHHdbZpkEQIrMpj_hPaN6N16cgDPAGaNsyG9c_gK26sGfN-5OZcrs6PRFPOyxRB-dKquJfz_wgLG_sNQWwYdYe-XY6-hHnhAP7_0Yo/s320/6.png" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;">Ovo je jedan od onih filmova kojima treba večnost da počnu, a kada dođe pejof vi ste već izgubili živce i volju za sve. Pejof je solidan, mada nije ne znam kako epohalan - za uslove ovog filma je okej.<br />Dejvid (Joey Lawrence) provodi neko vreme kod oca (Cliff De Young) i maćehe (Roxanne Hart). Situacija je stereotipna - otac stalno radi i zanemaruje svoje porodične obaveze (do kraja filma će se dozvati pameti) a maćeha pokušava da bude dobra prema novom članu. Uskoro će stvari dodatno zakomplikovati misteriozni glasovi i spojevi u električnim žicama. Naime, čini se kao da su instalacije žive i da imaju pakleni plan za naše ukućane.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFIF1mzJsSA6lTp-gRoP1zLShZ1aUBqHIRMSHSgQPlXf16671oaDU1CGrUF2YDUCQq0P6ycojLFlbscijnEsCXVjnBCCui1fvJJIYU3dCf2TmSTD3lDUwWQGC6oYzlQC0q77AIB7gPeio/s1600/4.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="171" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFIF1mzJsSA6lTp-gRoP1zLShZ1aUBqHIRMSHSgQPlXf16671oaDU1CGrUF2YDUCQq0P6ycojLFlbscijnEsCXVjnBCCui1fvJJIYU3dCf2TmSTD3lDUwWQGC6oYzlQC0q77AIB7gPeio/s320/4.png" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;">U prvih sat vremena imamo da gledamo klinca koji je neprestano zbunjen, stalno gleda u kablove, ekrane i električna kola dok ovi varniče i to je to do zadnje trećine. Ima tu par solidnih scena, a pogotovo onih koje prikazuju spajanje metala na gotovo organski način. Solidna je i scena neuspelog bežanja i borbe sa gasom u garaži - dobro režirana scena koja sadrži dovoljno napetosti i opasnosti. Što se efekata tiče, oni su sasvim dobri u odnosu na budžet - vidi se da je u njih uloženo dosta truda. Ali ukupno gledano, nema tu dovoljno napetosti i jeze da bi sve to bilo efektnije. U suštini režija je troma osim onih nekoliko scena i film živne tek u zadnjoj trećini kada elektricitet (o tome malo kasnije) krene u ofanzivu. Tu imamo dobro odrađenu scenu sa maćehom koja biva gadno opečena vrelom vodom u kupatilu, zatim niz scena jurnjave po kući i borbe sa oživelim instalacijama koje zadržavaju određenu dozu napetosti.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpbk5E3Mppp3Jianq6dEn0N-lYhLrBFPT0ITNcqDwgr0uC0udzu2Xr0d9JuXFXLkplZ01mUN6UwjwGNpXJ_daC2g_J5GuyH1Z7eiQ_oGVCvF6muLS4BtW2A5DBYfJxKxecAd0gNemS2_U/s1600/8.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="171" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpbk5E3Mppp3Jianq6dEn0N-lYhLrBFPT0ITNcqDwgr0uC0udzu2Xr0d9JuXFXLkplZ01mUN6UwjwGNpXJ_daC2g_J5GuyH1Z7eiQ_oGVCvF6muLS4BtW2A5DBYfJxKxecAd0gNemS2_U/s320/8.png" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;">Glumci se uglavnom trude, ali im scenario ne daje skoro ništa na čemu bi gradili likove, pa zato ne očekujte bog zna šta. Scenario je pun rupa i nelogičnosti, a jedna od slabih tačaka je sama priroda pretnje. Nisam od onih koji očekuju da im se sve objasni do kraja, ne želim da mi se crta, naprotiv - ali ovde konkretno je čini mi se falilo ipak malo razjašnjavanja - zašto struja oće da napada, šta je tu po sredi - ljudska ruka, neki natprirodni entitet, duhovi, dođavola šta? Ne mora ni to da se iskaže do kraja, dovoljni su hintovi, ali ovde ostajemo uskraćeni od bilo kakve osnove i to je po meni minus, makar u ovom filmu.<br />Sve u svemu, ovo je okej film za ubijanje sat i po vremena, pogotovo ako ste strpljivi gledalac.<br /><br /><b>Ocena: 2+/ 5</b></span><br />
<h3>
<span style="font-family: inherit;"> </span></h3>
<h3>
<span style="font-family: inherit;">GHOST IN THE MACHINE (1993)</span></h3>
<h3>
<span style="font-family: inherit;"></span></h3>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBTkO_cG_YgcwGJATM9TSUPwZhFB1qdirG7zkU623wUocDSBXoCLgq1VCeLUKSOKoihyphenhyphenVqaDFJpg88xaaJRmGpp_lUtUZnEwKTWNS2DhOCiKb8WzBPjH-jjOUey2eTrJvTieYZuaXod5Y/s1600/1.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="173" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBTkO_cG_YgcwGJATM9TSUPwZhFB1qdirG7zkU623wUocDSBXoCLgq1VCeLUKSOKoihyphenhyphenVqaDFJpg88xaaJRmGpp_lUtUZnEwKTWNS2DhOCiKb8WzBPjH-jjOUey2eTrJvTieYZuaXod5Y/s320/1.png" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;">U prvoj polovini devedesetih je snimljeno više (ne baš posebno uspešnih) filmova u kojima su kompjuteri i virtuelna stvarnost igrali važnu ulogu (THE LAWNMOWER MAN, FREEJACK, NIRVANA). Film o kome ovde govorimo je pokušao da spoji hi-tech triler sa hororom i iako rezultat teško da se može nazvati uspešnim, dobili smo zanimljiv filmić, koji bi bio mnogo bolji da ne pati od slične boljke kao i PULSE, a to je loš scenario. Rediteljka Rejčel Talalaj (Rachel Talalay) se dve godine pre ovog filma nije baš proslavila šestim delom A NIGHTMARE ON ELM STREET serijala, a ovde njena estetika mnogo bolje prolazi.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8xudMDuoSJw-NpHNaRPKoPFo4OO7ew1G-tW81HLa-NiUhTxpjB9gF-RG-gZxc8ac5X0tFFg0xRnSHN52GboA0YcrabCST9jiE0kGmiwrI5AQ4d6xQfs8OrlQjJYjqfJglEmGrVxpjK8I/s1600/3.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="173" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8xudMDuoSJw-NpHNaRPKoPFo4OO7ew1G-tW81HLa-NiUhTxpjB9gF-RG-gZxc8ac5X0tFFg0xRnSHN52GboA0YcrabCST9jiE0kGmiwrI5AQ4d6xQfs8OrlQjJYjqfJglEmGrVxpjK8I/s320/3.png" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;">Serijski ubica Karl (poznat kao "Adress book killer", zato što ubija ljude iz ukradenih adresara, a onda i vlasnika istog) doživljava saobraćajnu nesreću. Tokom skeniranja mozga u bolnici, njegova "duša" biva prebačena u električni sistem preko moždanih talasa i skenera - opasnost sada vreba iz svakog štekera i ekrana. Njegove sledeće žrtve su Teri Monro (Karen Allen) i njen sin Džoš (Will Horneff), a njima pomaže kompjutrerski zaluđenik Brem Volker (Chris Mulkey).</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaNf1iVXzRIGN23_yGsYfCFJP3xybhwJl4F0olJ3EjfexAE_LxLiAftpRiXGVhGlp-qbSRKARqcNAva5TwJt77ZrIgEJuYOrK2CLIvpO7x_dpEMj_NICAe0W9hTptvU2aY9k8rKOKMQ8o/s1600/2.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="173" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaNf1iVXzRIGN23_yGsYfCFJP3xybhwJl4F0olJ3EjfexAE_LxLiAftpRiXGVhGlp-qbSRKARqcNAva5TwJt77ZrIgEJuYOrK2CLIvpO7x_dpEMj_NICAe0W9hTptvU2aY9k8rKOKMQ8o/s320/2.png" width="320" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;">Dakle, vidi se da originalnost nije bila jača strana ovog scenarija (Ves Krejven je četiri godine ranije snimio ŠOKERA, na primer). Situacije su već hiljadu puta viđene, a u pojedinim momentima, kada film dođe u ćorsokak, poseže se za rešenjima koja su u najmanju ruku smešna (završnica na Ohio Tech univerzitetu u kome NEMA ČUVARA). Likovi su slabo napisani, a likovi majke i sina su koliko - toliko zanimljivi samo zahvaljujući trudu glumaca, dok su ostali, uključujući hakera i ubicu prilično nezanimljivi. Ali ono što spašava film je energična režija. Naime, rediteljka se ovde baš potrudila i dala veliku infuziju adrenalina filmu. Od zanimljivih prikaza virtuelne stvarnosti (ovde se KOSAČ nameće kao očigledan uzor), preko jurnjave kroz sisteme, električne kablove i uređaje, uz stalno pokretnu kameru, rediteljka upotrebljava sve moguće trikove da prikrije manjkavosti scenarija. U suštini, film nije dosadan iako su situacije stereotipne, a pojedine scene nose određenu dozu napetosti. Sama ubistva su dobro odrađena, pogotovo prvo iz adresara (imamo i solidnu scenu sna koja sledi nakon njega). Iako ovo nije slešer, ubistvo bejbisiterke Kerol je urađeno po slešer formuli - nakon što ova pokaže grudi dvojici dečaka sledi kazna u vidu električnog udara. Razrešenje filma je očekivano i prilično banalno, ali sa okej setpisovima.<br /><br /><b>Ocena: 3-/ 5</b></span></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-68560973036884490882014-02-25T20:34:00.000+01:002014-03-05T17:24:19.949+01:00MICHAEL (2011)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Jedno od najvećih iznenađenja Kanskog festivala 2011. godine je svakako film MIHAEL (MICHAEL) Markusa Šlajncera (Marcus Schleinzer). Iako nikada nisam bio veliki ljubitelj festivala i naslova koji se tamo nude, uvek se provlačio poneki naslov koji zaslužuje pažnju i koji čak možemo nazvati i remek-delom. Sva tri festivala za koje ovdašnji živalj jedino zna – Kan, Berlin i Venecija su svakako imali svoje momente, iako njima već duže vreme vladaju jedni te isti proizvodi, pravljeni za snobovsku publiku, u startu proglašavani umetničkim delima od ogromne važnosti, kao i tugaljive drame iz „trećeg sveta“ za zabavu te i takve publike.</div>
<div style="text-align: justify;">
Te godine je bilo nekoliko zanimljivih naslova (na prvom mestu THE KID WITH A BIKE, a i MELANCHOLIA i THE SKIN I LIVE IN), ali MIHAEL je definitivno moj favorit. Kao delo koje je namerno pravljeno da bude audience-unfriendly (na mnogo iskreniji i prirodniji način nego što se pojedini naslovi trude da budu) i kao delo koje govori o teškoj i mučnoj temi (pedofiliji) na neočekivano originalan način, MIHAEL zaslužuje sve pohvale – za hrabrost, posvećenost i uspeh. Ovo je film koji nije pravljen sa namerom da na silu bude artsy, kao mnogi festivalski proizvodi, i u tome leži deo njegovog uspeha. A da li dotični spada u umetnost, proceniće vreme.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEir2sP6atHB3LixtiNRBVYPvvjDQ6A2tRDm1loA-dUza6vhA0K0bdgobirYM0nIRFBLZT1ut8d2k4Eig6UM_IEQIcYcaGus5QGFttN5DnP96AD7PV85pNitMiY6S_qjFWg8cPwSeoNhiiY/s1600/mihael+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEir2sP6atHB3LixtiNRBVYPvvjDQ6A2tRDm1loA-dUza6vhA0K0bdgobirYM0nIRFBLZT1ut8d2k4Eig6UM_IEQIcYcaGus5QGFttN5DnP96AD7PV85pNitMiY6S_qjFWg8cPwSeoNhiiY/s1600/mihael+1.jpg" height="180" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Kažnjavanje publike počinje od prvih kadrova, kada se upoznajemo sa Mihaelom (sjajni Michael Fuith), kako kasnije saznajemo službenikom u osiguravajućem zavodu, kako dolazi kući, sprema večeru za dvoje iako se na prvi pogled čini da živi sam, silazi u podrum i pušta napolje dečaka, Volfganga (ne manje sjajni David Rauchenberger), kidnapovanog i zaključanog u podrumu. Zatim pratimo njihovu day-to-day rutinu, krajnje morbidnu verziju odnosa oca i sina, gde Mihael izvodi Volfganga u šetnju izvan grada među nepoznate ljude, sprema mu večeru, pušta ga da gleda TV, kupuje jelku koju zajedno ukrašavaju i tome slično – scene koje izazivaju mučninu onoliko koliko bi izazvale i scene zlostavljanja (koje se direktno ne prikazuju, iako se jasno sugerišu). Mihael odlazi na skijanje sa prijateljima, ostavivši Volfgangu zalihe hrane, a u jednom trenutku čak pokušava da „dovede Volfgangu drugara“, odnosno kidnapuje drugo dete u jezivoj sceni na kartingu koja sugeriše kako je i sam Volfgang mogao biti kidnapovan, budući da o njegovom slučaju ne saznajemo ništa tokom filma. To srećom ne uspeva.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhf_xfnEWNRxQOzID4uuFB4VlZ6hO21oVdKCGDdQWBKpA3p01E18jpA-Dd5aUa8Banr3OvS0RhxU29CNKSTmbPN0NzdIgCy0OaJwBaeQAzVhecBKpd_Ie8m4cvmR2YlxWVaVUASfaX6rs/s1600/mihael+3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhf_xfnEWNRxQOzID4uuFB4VlZ6hO21oVdKCGDdQWBKpA3p01E18jpA-Dd5aUa8Banr3OvS0RhxU29CNKSTmbPN0NzdIgCy0OaJwBaeQAzVhecBKpd_Ie8m4cvmR2YlxWVaVUASfaX6rs/s1600/mihael+3.jpg" height="180" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Ono što se odmah primeti je uticaj filmova Mihaela Hanekea (THE SEVENTH CONTINENT, BENNY’S VIDEO, FUNNY GAMES, CACHE, WHITE RIBBON) na ovaj naslov. Šlajncer je radio kao Hanekeov asistent i njegov debitantski film se u velikoj meri inspiriše filmovima svoga velikog učitelja. Stil MIHAELA je najbliži stilu Hanekeovih prvih filmova. Sve ovo može da bude i mana, jer se na momente čini da je film otišao u drugu krajnost i prešao u kopiranje. Ali, Šlajncer pametno prilagođava stil Hanekea svom filmu i dodaje dosta crnog humora, više nego što ga je bilo u većini Hanekeovih dela. Takođe, trilerski aspekt je ovde naglašeniji, iako ovo definitivno nije film o hvatanju pedofila (toga nema ni u tragovima), ali postoji tenzija koja dobija svoje razrešenje na kraju, koji ne bih da spojlujem. Po distanci pri predmetno – prikazivačkom planu film podseća i na SALO ILI 120 DANA SODOME Pjera Paola Pazolinija, što je inače jedan od omiljenih Hanekeovih filmova. Ovo je anti – psihološki film koji odbija da sudi o svojim junacima. Događaji se smenjuju, ali priča nije toliko bitna – bitnije su slike i naše reagovanje na njih. MIHAEL je pre svega film – stanje. Reditelj u startu odbacuje sve uobičajene načine prikazivanja pedofilije na filmu. Dakle, ovde nema senzacionalizma, istraga, moralnog preispitivanja i sličnog. Umesto toga film je prožet NORMALNOŠĆU (tačnije BANALNOŠĆU SVAKODNEVICE) od koje se diže kosa na glavi. Naslovni junak ide na posao, kupuje namirnice, odlazi na odmor sa prijateljima, sastaje se u restoranu sa sestrom i razgovara o porodičnoj situaciji. Ljubazan komšija i čovek, reklo bi se, koji nikome ne smeta, kakvog bi svaka majka poželela za zeta. Na poslu je uzoran i ubrzo dobija bolje radno mesto. Izvan grada, gde ih niko ne poznaje, on i Volfgang deluju kao otac i sin. Kamera sve to prati sa distance, prosto registrujući događaje. I tu film postiže pun pogodak. Pedofili nisu samo ljudi koji iz mraka vrebaju vašu decu, oni nemaju rogove na glavi, ne piše im na čelu šta su. Oni su često upravo onakvi kakav je Mihael. Njegov život je organizovan do najmanjih sitnica, on je izuzetno strpljiva osoba (ovo „strpljiv“ na kraju filma dobija totalno crnohumorni odjek) i ceo svoj život je organizovao oko svoje bolesne opsesije, iako je to nevidljivo za druge. Pokušava da uspostavi neku vrstu emocionalnog odnosa sa Volfgangom, iako je jasno na čemu počiva taj odnos. Smatra da je njegov odnos sa Volfgangom potpuno normalan i šokiran je kada otkrije da ga Volfgang prezire. Njegovo lice odaje rešenost i smirenost. Iza te maske se naslućuju ponori mraka. To je najočiglednije u sceni kada Mihael otkriva da je Volfgang bolestan i kada ga neguje, iako je potpuno jasno da njegova briga u potpunosti proizilazi iz straha da ne izgubi svoj seksualni objekat (scena kada odlazi u šumu i kopa grob za slučaj da Volfgang umre je jedna od najjezivijih scena iz bilo kog skorašnjeg filma koji sam gledao). Užas je prisutan svuda, kao u sceni kada Mihael i Volfgang pevaju Božićne pesme i razmenjuju poklone. Mihaelovo „Srećan Božić“ je čisti užas.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhm7a0c0Ocz9z2uCFp72zFbEwCIT4if84Aj7eB91mwqhYRWSF8Ar_kvGh3BUvecElrgO0_Zvh_nBsARBYRuuXNphQZmnmQy7W5B72aRisnLzYHuVjrzuSFXQowsfOYSioa-qhOtz2bi3iI/s1600/mihael+2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhm7a0c0Ocz9z2uCFp72zFbEwCIT4if84Aj7eB91mwqhYRWSF8Ar_kvGh3BUvecElrgO0_Zvh_nBsARBYRuuXNphQZmnmQy7W5B72aRisnLzYHuVjrzuSFXQowsfOYSioa-qhOtz2bi3iI/s1600/mihael+2.jpg" height="180" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Genijalnost ovog filma je najizraženija upravo u prikazivanju odnosa Mihaela i Volfganga. Ceo odnos je dat iz Mihaelove perspektive. Uvlačeći publiku u svet glavnog lika, reditelj kao da i nas stavlja u poziciju žrtve. Šlajncer pravilno uviđa da se zlo najbolje upoznaje iznutra. Ovde nema ničega što bi makar malo olakšalo položaj gledaoca, nema objašnjavanja (zašto je Mihael postao takav kakav je, iako tu postoje neki hintovi) i moralnih sudova – užas je tu pred nama, veoma opipljiv. Crni humor kojim je protkan film je rezultat toga i šala je na nama. Takođe, film sadrži nekoliko pojedinačnih brutalnih crnohumornih scena. Sve ovo može da odbije neke gledaoce, ali ako prihvatimo početnu Šlajncerovu ideju i igramo po pravilima filma, na kraju dobijamo veoma kompleksan i efektan film o pedofiliji (primer filma koji koristi drugačiji rediteljski postupak ali postiže podjednako sjajne, možda i bolje rezultate bi bio MYSTERIOUS SKIN, Grega Arakija).</div>
<div style="text-align: justify;">
Režija je kontrolisana, ali nikada forsirana. Ono što gledamo je klaustrofobični i mučni svet ispran od emocija, obezljuđen i pun tenzije. Reditelj ne prikazuje direktno scene zlostavljanja, već, kao i Haneke, uvek prekine kadar na početku istih (nekoliko takvih scena je dobijeno montažnim trikovima – šok scena za večerom i scena nakon povratka Mihaela iz bolnice). Psihičko zlostavljanje je najviše prisutno na ekranu. Film skoro da nema muzički skor. Sve scene u podrumu su praćene pozadinskim brujanjem koje pojačava mučninu i užas koji gledamo. Povremeno čujemo zvuke sa TV-a, a jedan od retkih primera kada film poseže za muzikom je genijalno – jeziva upotreba pesme „Sunny“ grupe Boney M (koju u kolima peva Mihael i koja se čuje tokom odjavne špice).</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0pNuLOdbXjNm1PzUmk0ZV947fE_wbaUlRFeu_jkkaBMM4rkzNf5XzlrQjVz5ZA7QtbtuboguaCorySFA0ExGoM8Qujip7umTQXbMaL_KwDosKJLFHTYe8dAVy2Bel2joCr42TCcCdJ1o/s1600/mihael+4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0pNuLOdbXjNm1PzUmk0ZV947fE_wbaUlRFeu_jkkaBMM4rkzNf5XzlrQjVz5ZA7QtbtuboguaCorySFA0ExGoM8Qujip7umTQXbMaL_KwDosKJLFHTYe8dAVy2Bel2joCr42TCcCdJ1o/s1600/mihael+4.jpg" height="180" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Što se glume tiče, sve pohvale idu dvojici glavnih glumaca, koji su junački izneli svoje likove. Odbacujući tradicionalna tumačenja pedofila, Fuith je stvorio kompleksan lik, na prvi pogled ravan, a pun unutrašnjih previranja. Rauchenberger je imao veoma težak zadatak u portretisanju lika u kome se smenjuje predaja i na momente nada u promenu, ali je u potpunosti uspeo.</div>
<div style="text-align: justify;">
Pametan film koji zaslužuje aplauz za hrabrost i istrajnost.<br />
<br />
<b>Ocena 4/5</b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-62820806644532119002013-03-19T16:19:00.000+01:002013-03-26T03:10:31.283+01:00SRPSKI FILM (2010)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapedefaults v:ext="edit" spidmax="1026"/>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapelayout v:ext="edit">
<o:idmap v:ext="edit" data="1"/>
</o:shapelayout></xml><![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Kada bi se kinematografije pojedinih zemalja označavale
bojama, srpskoj bi u zadnjih dvadesetak godina najviše odgovarala siva. Samo
onaj ko je to vreme prespavao u pećini nije mogao da vidi potonuće našeg filma
u mrtvilo i samodovoljnost. Mnogi veterani, kao i "mlade snage" su učestvovali u degradaciji srpskog filma, a razlozi za
snimanje tih "filmova" u dosta slučajeva uopšte nisu bili filmski,
kao što ni konačni rezultat uglavnom nije ličio na film, u njegovom izvornom i
najzdravijem obliku. Oni padaju uglavnom na svim poljima. Svetove tih filmova
naseljavaju zgubidani, šverceri, izbeglice, ratni veterani, mafijaši, propali
studenti i slični, koji obitavaju u sivilu svakodnevice, jadikuju nad sudbom
kletom i povremeno se šale na svoj i tuđ račun. "Crazy Serbs".</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4oE5F0sdtfYn4Dgimq391cyRkQpqOe4KgzwqBftzA-sDizTuLvGpAAO75IldI-qLy_GOnbKI7xliPV_e-Y_Wwizk2s4tSYtW06onmP7D3L6Qlwn-9FBqtxid9X1C3nC-arxm2HP0d2Ks/s1600/10.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="166" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4oE5F0sdtfYn4Dgimq391cyRkQpqOe4KgzwqBftzA-sDizTuLvGpAAO75IldI-qLy_GOnbKI7xliPV_e-Y_Wwizk2s4tSYtW06onmP7D3L6Qlwn-9FBqtxid9X1C3nC-arxm2HP0d2Ks/s400/10.png" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;"><span style="font-family: inherit;">Poslednjih nekoliko godina se</span> stanje polako menja.
Snimljeno je nekoliko veoma kvalitetnih filmova, od strane uglavnom mlađih
reditelja, koji su svojim delima pokazali vrhunsku filmofilsku svest i želju da
se do sada slabo ili nikako rašireni žanrovi iskoriste za iskazivanje autorskih
stavova (kao i već postojeći žanrovi, koje je trebalo prvo osvežiti novim
rediteljskim pristupima). U zemlji čija kinematografija nije imala preterano
jaku žanrovsku tradiciju, ovo su bili izuzetno značajni eksperimenti. Mnogi od
tih filmova su izazvali burne reakcije, neki su dobro prošli u
bioskopima, neki nisu, ali je kvalitet i uticaj svih tih filmova neosporan.
Među njima se posebno ističe film <b>Srđana Spasojevića</b> pod nazivom <b>SRPSKI FILM</b>,
koji je obeležio 2010. godinu kod nas (a i šire). Film je izazvao najrazličitije
reakcije, od oduševljenja do zgražavanja. Započeo je svoj filmski život na
stranim festivalima: <b>South by Southwest</b> u Ostinu, <b>Briselski festival filma fantastike</b>,
<b>Fantazija</b> u Montrealu. Nakon prikazivanja na nekoliko srpskih i okolnih
festivala: premijera na <b>Sinemaniji</b>, zatim <b>Sopot</b>, <b>Vrnjačka Banja</b> (gde je dobio nagradu za najbolji scenario), a u Hrvatskoj
<b>Motovun,</b> ušao je u ograničenu bioskopsku distribuciju krajem septembra 2010.
godine. Domaćeg DVD izdanja <b>još uvek nema</b> i ko zna kada će ga biti. Film je u
uncut verziji izdala američka kompanija <b>Invincible Pictures</b>, a izdat je i u
nekoliko evropskih zemalja (Belgija, Švedska, Austrija).</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgE-bxjKoNGEj6J0Ts9q-TRdIRkQoNgAb754srCMoI37chFXQ9AXBKM7zOII5mJpugJpFx_cdRAK6h0vAIDqOIZ_2fbEv0giLZ1unaOJ6CaVG1k8VFfNJfiREFx2EGLeoRBjDXusej3I_A/s1600/6.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="166" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgE-bxjKoNGEj6J0Ts9q-TRdIRkQoNgAb754srCMoI37chFXQ9AXBKM7zOII5mJpugJpFx_cdRAK6h0vAIDqOIZ_2fbEv0giLZ1unaOJ6CaVG1k8VFfNJfiREFx2EGLeoRBjDXusej3I_A/s400/6.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;"><b>Srđan Todorović</b> igra Miloša, bivšu porno zvezdu koji živi
porodičnim životom sa suprugom Marijom (<b>Jelena Gavrilović</b>) i sinom Petrom (<b>Luka
Mijatović</b>). Ali finansijska situacija mu se sve više pogoršava, a njegov san o
odlasku iz zemlje i obezbeđivanju porodice je sve manje ostvariv. Tu nastupa Lejla
(<b>Katarina Žutić</b>), njegova bivša partnerka iz filmova, koja mu nudi da za velike
pare igra u umetničkom porno filmu koji se snima u Srbiji za strance, a
reditelj je Vukmir (<b>Sergej Trifunović</b>), kome je Miloš idealan izbor za svoj
film koji će pomeriti granice žanra. Uslov je da Miloš ne sme da zna scenario.
Uprkos sumnjičavosti, ovaj potpisuje ugovor. Miloš već na prvom danu snimanja
vidi da Vukmirove namere nisu čiste i da su u snimanje umešana i deca. Od brata Marka (<b>Slobodan Beštić</b>), službenika DB-a, saznaje za Vukmirovu povezanost sa njima. Odlučan
je da prekine posao, ali Vukmir želi da na sve načine završi svoj film.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Ono što je sigurno i što treba odmah reći - Spasojević je
napravio ostvarenje koje po svim svojim karakteristikama želi da uzdrma, uzbudi
i natera na razmišljanje i to čini na najbolji mogući način, služeći se zaista
FILMSKIM sredstvima, iz doba kada je film kao umetnost i filmski reditelj
uživao najveću slobodu. Njegov film se oslanja na ostvarenja sedamdesetih, a to
je doba kada su reditelji pravili kvalitetne i hrabre žanrovske eksperimente,
koristeći žanr da bi ispričali neku svoju priču i ostvarili autorsku viziju, a
Spasojevićev film je njihov punokrvni naslednik za novi milenijum.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">U prvom planu imamo izuzetno uzbudljivu priču koja vas
uvlači u sebe i prati se sa zanimanjem i brigom za likove, koji su maestralno
napisani i oživljeni i zaista je divno sa koliko očigledne strasti su svi ti
ljudi ušli u ovaj projekat. Scenaristi <b>Aleksandar Radivojević</b> (autor kultne TV emisije <b>ŠOK KORIDOR</b> i
koscenarista <b>ČARLSTONA ZA OGNJENKU</b>) i Srđan Spasojević nam pričaju našu priču, sa našim likovima,
ispričanu filmskim jezikom kakav se kod nas retko ili nimalo ne sreće. Kao
rezultat imamo film koji na rediteljskom, scenarističkom, glumačkom i svakom
drugom planu pokazuje ogromnu zrelost i hrabrost, kao i rešenost da se uhvati u
koštac sa ovdašnjim filmom i našom kinematografijom. Autori su svesni da Srbija
nije plodno tlo za to, ali su takođe svesni i da u Srbiji postoji veliki broj
onih koji misle drugačije od ustaljenih normi i koji žele da se i njihov glas
čuje i njihovi filmovi vide.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Ovo je jedan od onih filmova oko kojih su se lomila
koplja kao oko retko kog filma u našoj kinematografiji. Očigledno je da je film
dirnuo pravo u žicu i progovorio o nekim osetljivim temama o kojima bi većina
želela da ćuti. Veliki broj prigovora je dolazila od strane onih koji su se
žalili na eksplicitan sadržaj filma, ali je verovatno još bitnije od toga da je
sam naziv filma bio veliki problem mnogima. Ljudi su se pitali zašto srpski, pa
već nas dovoljno mrze oni tamo, još nam je ovo falilo i tome slično. Ali ako
pogledamo u prvom planu priču koju film priča i, veoma bitno, način na koji je
ona ispričana, a u drugom ideje koje stoje iza likova i događaja, videćemo da
sve to itekako ima svoje mesto u celini, da ništa nije pravljeno sa namerom da
se podilazi publici, i da su sve te sporne scene i naziv filma neka od
sredstava kojima autori žele da nam prenesu ličnu viziju stanja u Srbiji i
srpskoj kinematografiji.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgqD7czKFuKFRoc7s9xLrcjubphPfxnCZ7r87xMA4l30q3ZBaooICbsqaxrK2qg-Z-oPzYZRVM29dmfl4jQn9OnIWzK2pdQnphha6eojYFW_U4UG0mHQkw-WI5QB_z2jeBpEaz66PZ6xZs/s1600/12.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="166" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgqD7czKFuKFRoc7s9xLrcjubphPfxnCZ7r87xMA4l30q3ZBaooICbsqaxrK2qg-Z-oPzYZRVM29dmfl4jQn9OnIWzK2pdQnphha6eojYFW_U4UG0mHQkw-WI5QB_z2jeBpEaz66PZ6xZs/s400/12.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Da pođemo od srpske kinematografije. SRPSKI FILM se na izuzetno
pametan način bavi njome i ispravno dijagnostikuje užas koji prožima skoro sve
vezano za nju. Vukmir je lik koji sažima sve naše reditelje -
"umetnike" koji prave filmove po unapred određenom receptu: prikazati
ljude - žrtve i sivilo oko njih, kao i zbunjene individue izgubljene u prostoru
i vremenu, sve to začiniti obilatom dozom patetike, poželjno i humora (na
srpski način - psovka na svaka dva minuta), i to prodati kao umetnost koja
dokumentuje našu stvarnost. Stvarne ljudske nesreće su u takvim filmovima
surovo zloupotrebljene i iskorišćene za dobijanje para od države i stranih
fondova. Takva estetika je dominirala (i još uvek dominira) srpskom
kinematografijom i ona je glavna meta SRPSKOG FILMA. Vukmir je reditelj -
kalkulant koji zna šta prolazi na tržištu (stranom i domaćem) i to i snima, uz
to proglašavajući svoje filmove vrednim umetničkim delima. On je potpuno predan
tome, u smislu da ne odustaje od zacrtanog puta i ne bira sredstva da ostvari
namere. Za svoje filmove on kaže: "Umetnost, gola umetnost. Istina. Pravi
ljudi, prave situacije, pravi seks. Minimum montaže." U suštini, i tu
dolazimo do upotrebe motiva pornografije i snafa u kontekstu opisa srpske
kinematografije, Vukmirov film koji ovaj snima sa Milošem je slika i prilika
filma kakvog sam malopre pomenuo a pornografija i posebno snaf su ovde metafore
za način prikazivanja ljudi i njihovih sudbina u tim filmovima –
eksploatatorski, onaj koji uništava sve ljudsko i životno i banalizuje sudbine
pravih žrtava. Ti filmovi se snimaju po unapred određenom principu - mi vama
novac, vi nama film o žrtvama. Baš kao što Vukmir kaže: "Moji klijenti
tačno znaju šta žele, a ja vrlo dobro znam šta radim.". Scena sa bebom
koja dolazi nakon Vukmirovog govora je najkonkretniji prikaz tog opredeljenja, silovanje
i uništavanje poslednje mrve ljudskosti i ljudskog duha, eksploatacija patnje i
nevinosti i njihovo pretvaranje u sredstvo za zaradu i plasiranje nakaradnih
ideologija (sve pod opravdanjem da je to umetnički čin). To se posebno odnosi
na iskorišćavanje dece u našoj kinematografiji, koja pamti nekoliko ogavnih
slučajeva eksploatacije zarad "umetnosti", odnosno bolesnih
rediteljevih ideja (pre svega mislim na <b>SAN ZIMSKE NOĆI</b>, u kome je autizam
devojčice i druge dece iskorišćen za "metaforu o autizmu ovih
prostora"). Nasuprot tom "filmu", u SRPSKOM FILMU se ni u jednoj
od spornih scena sa decom ona ne pojavljuju zajedno sa drugim glumcima (plus,
sama beba nije prava već majstorski rad Miroslava Lakobrije), već je sve rešeno
pomoću lutaka i montažnih trikova, a ono što je još bitnije, sam kontekst tih
scena sa decom je potpuno drugačiji od konteksta scena sa decom iz drugih
filmova koje SRPSKI FILM napada.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Naravno, kada govorimo o žrtvama, to ne moraju biti samo
žrtve rata, već i druge individue koje žive u sranju svakodnevice, glume žrtve
zle sudbine, naizmenično se smeju i plaču nad njome, ali ipak nekako
preživljavaju. To je svet u kome se ništa ne dešava, u kome zapravo ništa
ljudsko i ne postoji. Pojam "radnje" tu ne dolazi u obzir. Sve je to
uslikano i izrežirano tako da na kraju stvara osećaj mučnine kao proizvoda tog
i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>takvog užasa koji nam se nudi kao
film.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQHXQbWntKeaF47C6PWlip3uOJ2WmmLA_vGFb2KKlJmXmnG6_D1GmPoTWWdzk5MpUL7263vqcX4MExfWXmLm7LYJeXyvhzGOgq9BabxCRDebeEwbBsgYu2BxyYlAr3JvZ_S9CmNw6iTaQ/s1600/1.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="166" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQHXQbWntKeaF47C6PWlip3uOJ2WmmLA_vGFb2KKlJmXmnG6_D1GmPoTWWdzk5MpUL7263vqcX4MExfWXmLm7LYJeXyvhzGOgq9BabxCRDebeEwbBsgYu2BxyYlAr3JvZ_S9CmNw6iTaQ/s400/1.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Paralelno sa srpskom "kinematografijom", ovaj
film se bavi i samom Srbijom. Osim što napada način na koji se predstavljamo
svetu u tim filmovima, on želi da kaže i koju o pravoj, ne-filmskoj Srbiji. Tu
opet dolazimo do pornografije i snafa kao zgodnog načina da se opišu društveni
odnosi i mentalitet ljudi. Miloš nije srpska porno zvezda u pravom smislu reči
(to deluje stvarno smešno, ako uzmemo u obzir kakva je naša porno „industrija“
– za pojašnjenje odgledati film <b>MADE IN SERBIA</b> <b>Mladena Đorđevića</b> – plus, Miloš
je uglavnom igrao u stranim pornićima). Dakle, autori SRPSKOG FILMA vrlo dobro znaju
da prava porno industrija ne postoji u Srbiji, čega su, verujem, i sami
gledaoci svesni, pa ni ovde pornografiju ne treba shvatiti bukvalno - ona je
način da se progovori o tome kakav je to osećaj raditi i zarađivati na pošten
način u Srbiji, gde je proces rada je izjednačen sa pornografijom, što naravno,
ne znači da film podržava put kriminala, već samo želi da ukaže na šta je
pošten rad spao danas - na psihičko i fizičko razjebavanje ljudi.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Iz svega do sada rečenog može se izvući veoma važna tema
kojom se film bavi, a to je kontrola i manipulacija. Miloš kontroliše svoje
partnerke u filmovima, Vukmir kontroliše Miloša i manipuliše njime, sve dok
ovaj ne uzvrati udarac. Ali osveta je izvedena nakon što je šteta učinjena, a
ubrzo vidimo da i osim Vukmira ima nekoga ko će izvršiti zadatak do kraja, a i
to nije kraj. Svi su povezani i svi su deo mnogo većeg kruga zla koji je
neuništiv. Dakle, kontrola o kojoj autori govore odnosi se na uticaj koji
"oni iznad" imaju na "one ispod" ne samo u produkciji
filmova, već i u svakodnevnom životu ljudi. S tim što je bes uglavnom usmeren
prema onima koji te grozote iz života snimaju po principu „patnja za pare“, pri
čemu je patnja ublažena, „razvodnjena“, iskorišćena kao oruđe za manipulaciju,
uljuljkivanje i ne-menjanje postojećeg sistema mišljenja.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhtcqb8ASG_fcSW7qV8WjghLyv9F0nJVWXxyw6G9uuFkfOkGyN5BzSPXFDQQ6hAbjmGrMMqXL9tytKq2lO5xPHINgeBod_vaP89JCm7noUAunqq7C26qORvo2ArkgfBRjzwkw7YXzRUSA/s1600/3.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="166" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhtcqb8ASG_fcSW7qV8WjghLyv9F0nJVWXxyw6G9uuFkfOkGyN5BzSPXFDQQ6hAbjmGrMMqXL9tytKq2lO5xPHINgeBod_vaP89JCm7noUAunqq7C26qORvo2ArkgfBRjzwkw7YXzRUSA/s400/3.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Tu se, naravno, ne radi samo o Srbiji, srpskoj vladi i
srpskoj kinematografiji, već i o Evropi i svetu, gde vladaju ista pravila
razmene. Iza toga stoji želja za kontrolom svih vidova umetnosti, kroz
nametanje političke korektnosti kao jedinog ispravnog puta izražavanja, što ima
za posledicu sterilna i prizemna dela koja služe učvršćivanju postojećeg
društvernog sistema.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">O tome da u svetu postoje predrasude o nama ne treba
trošiti reči, to je već opštepoznata stvar. SRPSKI FILM polazi od toga i
uveličava te predrasude do besvesti, a sve u cilju zezanja na račun istih.
Uopšte, cela halabuka oko navodnog blaćenja Srba ovim filmom je velikim delom
proizašla osim iz naslova dela takođe i iz nerazumevanja konteksta u koji su
smeštene ekstemne scene iz ovog filma, odnosno, prosto rečeno, naša publika ne
ume da „čita“ film i prvi utisak je uglavnom i jedini. To nije jedini način na
koji možemo gledati ove scene, ali je jedan od bitnijih. Dakle, kada se sve to
uzme u obzir, u tom smislu se može tumačiti i scena u „toplom porodičnom domu“
pred kraj filma. To, sa druge strane, ne znači da film ne želi da uputi kritiku
na račun srpske porodice (to itekako čini!) ali je ova scena na tom nivou vrlo
uspela. Rekao bih da se ta dva puta – odnos stranaca prema nama i naše stanje
stvari koje je ipak daleko od idealnog – ne isključuju, već dopunjavaju u
filmu.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Znači, film se sa druge strane ozbiljno pozabavio srpskom
porodicom i srpskim društvom. Pre svega, tu se radi o pritisku sistema na
porodicu i o svim nametima i zamkama koje se pred nju postavljaju, a onda i o
samim ljudima koji osnivaju porodice i o njihovim predstavama o porodici i
ulogama u njoj. Što se ovog prvog tiče, SRPSKI FILM detaljno razrađuje mrežu
koja se obmotava oko porodice i pokazuje odakle sve potiču konci kojima se
upravlja ljudima i koliko su ti konci jaki. To je ono što većina gledalaca
oseća na sebi, ali nije u stanju da artikuliše (pa se još i ljuti kad neko
snimi film o tome!). Na širem planu, može se napraviti paralela između odnosa
države i porodice sa onim koji ima naša država sa svetskim centrima moći. Pri
tome, Vukmirove reči o Srbima kao žrtvi ne treba shvatiti bukvalno, već, između
ostalog, i kao komentar autora na srpski običaj da sebe uzdižu u "nebeski
narod" koga drugi ljubomorni narodi žele da unište, povezan sa običajem da
se kroz patnju i žrtvovanje potvrđujemo. Jasno je da je takav odnos države i
sveta zasnovan na čvrstim zakonima koji vladaju svuda u svetu, ne samo kod nas,
i da se tu ne radi o tome da nas neko mrzi zato što smo bolji od njih, već o
eksploataciji kao opštem zlu.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaOtkK0Dy6e7ymcgu6v6iP5XGN88eZsTYfIUM6EkpR_4EkjPWBq1fVOZGEYX5VSbdnRyGAzvvjzfqyPBrayK-RFsk-I7BoXl_hALdiMSy9p7AVfLqnO8LGwJD3bHC1BfQfaYlMn-XzxII/s1600/9.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="166" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaOtkK0Dy6e7ymcgu6v6iP5XGN88eZsTYfIUM6EkpR_4EkjPWBq1fVOZGEYX5VSbdnRyGAzvvjzfqyPBrayK-RFsk-I7BoXl_hALdiMSy9p7AVfLqnO8LGwJD3bHC1BfQfaYlMn-XzxII/s400/9.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">U jednom momentu Miloš, na pitanje supruge da li mu
nedostaje posao, kaže: „Ne znam. Ne. Nedostaju mi pare da pobegnemo daleko
odavde.“ Dakle, on želi da pobegne iz Srbije i od svog prethodnog života.
Uveren je da je sposoban da promeni sve i da se nosi sa svim problemima. Kao i
za vreme svoje porno karijere, on misli da i dalje kontroliše sve. Ali dugovi
još nisu naplaćeni, i Miloš postaje pijun u rukama onih koji se koriste tim
njegovim „ostatkom iz prošlosti“. Tačno je da je Miloš prevaren i uvučen u
vrzino kolo iz kog je teško ili nemoguće ispetljati se, ali problem je postojao
duboko u njemu i pre susreta sa Vukmirom.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Tokom procesa snimanja izlaze na videlo problemi koji
tinjaju ispod naizgled savršene Miloševe porodice i tu film postiže pun pogodak
razotkrivajući neke od tipičnih boljki srpskih porodičnih i rođačkih odnosa.
Odnos Miloša sa Markom, zatim Markov odnos sa Miloševom suprugom, kao i odnos
Miloša sa sinom savršeno je razvijen i nudi „krvnu sliku“ odnosa u porodici. Na
kraju, u „toplom porodičnom domu“, vidi se da su svi krivi, i Vukmir, i Miloš i
Marko. Miloš je, makar većinom i nesvesno, učestvovao u uništavanju porodice,
Marko je ostvario svoju fantaziju, a Vukmir uradio svoj deo posla, i snimio
film o tome, makar morao da ga plati glavom. Ali, da li je to zaista kraj? Da
li u toj igri „upotreba čoveka“ prestaje nakon smrti? Da li u sredini koja te
jebe od rođenja do smrti zaista možeš biti bezbedan nakon nje? Jedno je sigurno
– nove žrtve će doći, kao i oni koji će glumiti žrtve, a neki novi Vukmir će
snimati svoje „umetničke“ filmove.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Spasojević je vrlo energičan u rediteljskom postupku i
uspeva da nađe pravo vizuelno rešenje za svoje ideje ne zaboravljajući ni
jednog momenta na priču, pri čemu mu žanrovsko određenje još više olakšava
postupak. Po visokostilizovanoj stvarnosti film dosta nalikuje na svoje uzore
iz sedamdesetih. Zgusnuta atmosfera i hororičnost pojedinih scena podsećaju na
<b>Linča</b>, a kroz film imamo omaže redteljima kao što su <b>Karpenter</b>, <b>Noe</b>, <b>Arđento</b>, <b>Henenloter</b>,
dok je lik Raše verovatno omaž filmu <b>PUSHER</b> <b>Nikolasa Vindinga Refna</b>. U
stvaranju ukupnog utiska od velike je važnosti odlična muzika <b>Skaja Viklera</b>,
fotografija <b>Nemanje Jovanova</b>, scenografija <b>Nemanje Petrovića</b> i efekti <b>Miroslava
Lakobrije</b>. Priča je vođena disciplinovano, bez vrludanja i razbacivanja likovima
i događajima, sa jasnim početkom i krajem. U drugom delu filma, nakon infamous
scene sa bebom napušta se linearna dramaturgija i film se naizgled razbija u
delove. To itakako ima svoj razlog, jer od tog momenta pratimo pokušaje Miloša
(koji se budi iz trodnevne kome) da složi kockice prošlih događaja, koristeći
Vukmirove filmske snimke. Njegova svest je pomućena, i ti snimci su jedina
pomoć pri prisećanju. Znači, tu se još više naglašava moć filma kao medija.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiO41JTeZfUBqGz4cNr37-MR8_ezVQLWcGpKknN3d_otHrPXm2d-z4u43QwAsXirwBHIXnD99_Z4UHKm3SBJeB-72gROU8DAmlPlc6svZKq5YPnf57M7PhYoXO__dXI-wY1PdtU2HBR818/s1600/16.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="166" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiO41JTeZfUBqGz4cNr37-MR8_ezVQLWcGpKknN3d_otHrPXm2d-z4u43QwAsXirwBHIXnD99_Z4UHKm3SBJeB-72gROU8DAmlPlc6svZKq5YPnf57M7PhYoXO__dXI-wY1PdtU2HBR818/s400/16.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">Ovo je, za razliku od većine naših filmova, delo sa
zaokruženim i pametno napisanim karakterima. Gluma je odlična, ovi ljudi zaista
deliveruju uz potpunu posvećenost i veru u svoje uloge. Ističu se dvoje glavnih
glumaca: Sergej je fenomenalan kao demonski Vukmir, a Srđan se emocionalno
unosi kao nikada do sada i njegova bol i bes je gotovo fizički opipljiva i
dosta doprinosi emocionalnoj težini filma. Pametan dodatak je Slobodan Beštić u
ulozi Marka, koji dodaje još <i>seventies</i> šmeka u film. Izvrsno!</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_kRspewE-zlSu1x2oUEdTta9VGjCI9j5twPAeazs3xEASgmPK7ib7MJnJjWg4t37Y_kyhkPxkkRZ7pK1NdBTCodVJDTzbzhkc_IiBAAY-69svwKZTA2h3WXVwd98UcBi1rq8kJQEzXLM/s1600/14.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="167" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_kRspewE-zlSu1x2oUEdTta9VGjCI9j5twPAeazs3xEASgmPK7ib7MJnJjWg4t37Y_kyhkPxkkRZ7pK1NdBTCodVJDTzbzhkc_IiBAAY-69svwKZTA2h3WXVwd98UcBi1rq8kJQEzXLM/s400/14.png" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;">SRPSKI FILM je doneo veliko
osveženje jednoj posustaloj kinematografiji i još jednom dokazao da mladi i
talentovani režiseri željni promene treba da budu jedan od njenih glavnih
oslonaca (uz malo pomoći stare, pravoverne garde). Dokazao je i da je ljubav
prema filmu kod tih ljudi neizmerna i da će oni uraditi sve da realizuju svoj
film. Osim SRPSKOG FILMA, i drugi kvalitetni naslovi izašli u zadnjih nekoliko
godina (<b>ČARLSTON ZA OGNJENKU</b>, <b>ŽIVOT I SMRT PORNO BANDE</b>, <b>NEPRIJATELJ</b>, <b>KLIP</b>) su
dobri pokazatelji. Kinematografiji je najviše potrebna sveža krv, ali ne ona
koja će završiti kao u filmu <b>GLAD</b> (odličan srednjemetražni film Mladena Đorđevića) već
ona koja će se hrabro i beskompromisno boriti za promene i svoj umetnički
integritet.</span><br />
<br />
<span lang="SR" style="font-family: Arial; font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: SR;"><span style="font-family: inherit;"><b>Ocena 5-/5</b></span></span></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-29068610149390240922012-12-26T20:25:00.000+01:002013-03-18T03:34:58.494+01:00SATAN'S LITTLE HELPER (2004)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Ovaj zanimljivi mali film</span> je označio povratak <b>Džefa Libermana</b> (<b>Jeff Lieberman</b>), prilično zapostavljenog reditelja. On je odgovoran za veoma dobar slešer <b>JUST BEFORE DAWN (1981)</b>, kao i za osrednji horor <b>BLUE SUNSHINE (1977)</b>. Nakon dosta godina snimio je ovaj originalan niskobudžetni horor i potvrdio svoj rediteljski kvalitet.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-e042JEsXIuOawPqM2LLXIoXSVvt3nTobLS5zQypZMgKJkhVMMF0bjdK3YcNo_5wbyZz-THmW4mW4qyVNr7U52BAJJ7QpLutQtSGWqLa30xjQjt6I30Lo75vJtOHgNy6oswoFY4rrsh0/s1600/2.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-e042JEsXIuOawPqM2LLXIoXSVvt3nTobLS5zQypZMgKJkhVMMF0bjdK3YcNo_5wbyZz-THmW4mW4qyVNr7U52BAJJ7QpLutQtSGWqLa30xjQjt6I30Lo75vJtOHgNy6oswoFY4rrsh0/s320/2.JPG" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Dagi (<b>Alexander Brickel</b>) obožava igricu "Satan's Little Helper" u kojoj njegov junak pomaže Satani u ubijanju i uništavanju. Njegova sestra Džena (<b>Katheryn Winnick</b>) dolazi sa studija glume u posetu porodici za Noć veštica da bi, kao i ranije trick or treat-ovala sa Dagijem. Ali kada sa sobom dovede momka Aleksa (<b>Stephen Graham</b>) Dagi je veoma razočaran i ljut (on toliko obožava sestru da želi da je oženi). On odlazi na ulicu da bi pronašao Satanu i ubedio ga da ubije Aleksa. Na njegovo oduševljenje, sreće čoveka sa maskom Satane (<b>Joshua Annex</b>) kako slaže telo ubijene osobe pored lutke na tremu (Dagi je ubeđen da je ovo pravi Satana i da je ubijena osoba samo specijalni efekat). Na Dagijevo insistiranje ovaj pristane da ubije Aleksa, a prihvata i da Dagi bude njegov pomoćnik. Prateći ga svuda po gradu, Dagi postaje svedok ubistava koje "Satana" čini, i dalje verujući da je u pitanju specijalni efekat. Njegovoj sestri i majci (<b>Amanda Plummer</b>) postaje sumnjivo ponašanje "Aleksa" u kostimu Satane. Kada se pravi Aleks oporavi od povreda, Džena i on će pokušati da stanu na put ubici.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhRd5tjfSu0uekLBTFxAnuKh1fxJIXvoJqkxrJScgvKEB-HeMI_zswiccLSB68H2xSKoVJloUqxKTUttgzWkEpUr21qIO1d3nDf0UfcVzRpA30AEkaLFVabzPsLQiI7qAEROmvEcDWExw/s1600/8.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="173" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhRd5tjfSu0uekLBTFxAnuKh1fxJIXvoJqkxrJScgvKEB-HeMI_zswiccLSB68H2xSKoVJloUqxKTUttgzWkEpUr21qIO1d3nDf0UfcVzRpA30AEkaLFVabzPsLQiI7qAEROmvEcDWExw/s320/8.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Inteligentnim scenarijem i veštom režijom Liberman uspeva da nas tokom većeg dela filma uvuče u svet svojih junaka, koji je istovremeno strašan i smešan. Ovde nema smeha u pravom smislu reči, ali humoristički efekat uglavnom proizilazi iz ponašanja likova u šarenom okruženju za vreme Noći veštica (odlična fizička gluma lika koji igra ubicu najviše doprinosi utisku). Reditelj nas uvlači u priču postavljajući jasan kontrast između događaja i okruženja u kome se odvijaju - fotografija je puna živih boja, koje ističu prazničnu atmosferu, a nasuprot tome stoje užasni postupci koje čini ubica maskiran u Satanu. Odnos Dagija i ubice je jedan od glavnih oslonaca filma i reditelj uglavnom uspeva da ga učini ubedljivim. Glumci su dosta dobri, a najviše se ističe Ketrin Vinik kao Džena i Džošua Aneks kao ubica. Aleksandar Brikel je većim delom valjano izneo svoj lik, iako sa scenarističke strane nije uvek imao veliku potporu, pogotovo u drugoj polovini filma gde se njegov lik ne čini previše ubedljivim. Amanda Plamer odlično glumi lujku, izgubljenu u prostoru i vremenu, koja za Noć veštica oblači ćerku u "renesansnu kurvu".</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidGs-fRjB5qYwwakSicz4L8LOIANeFfqGGS9f6ZQmDlxLSlAEmeoykjOiINr-sk7Oijds81KhiHQlJvWTeulyUv7XC1vmCqSQaXaw-2hCZ2hUlFPu4DGxH3ueIqjSeh_CrH7TBb0l9cSE/s1600/7.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="176" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidGs-fRjB5qYwwakSicz4L8LOIANeFfqGGS9f6ZQmDlxLSlAEmeoykjOiINr-sk7Oijds81KhiHQlJvWTeulyUv7XC1vmCqSQaXaw-2hCZ2hUlFPu4DGxH3ueIqjSeh_CrH7TBb0l9cSE/s320/7.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Pomislilo bi se da reditelj želi da kritikuje nasilne video igrice (uzgred, igrica "Satan's Little Helper" je očajno odrađena, mogli su malo više da se potrude, barem to ne bi koštalo puno) i njihov uticaj na omladinu, međutim, to ovde nije slučaj. Kao uzrok Dagijeve zbunjenosti i odsustva kontakta sa realnošću reditelj vidi njegovu porodicu i ne tako zdrav život koji oni vode. Sam Dagi je vezan za sestru preko svake mere, toliko da želi da je oženi, majka se ponaša u najmanju ruku čudno a otac je stalno odsutan. Problemi dakle počinju direktno iz porodice, koja ovde i nije baš prikazana kao sigurno utočište, a nastavljaju se upadom zla spolja. Ono ne potiče iz siromašnih slojeva društva i tome slično, kao što bi možda bio slučaj da je film snimljen tokom reganovskih osamdesetih. Identitet ubice se ne otkriva do kraja, iako postoje određene naznake, ali ništa konkretno.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBR1AIM9o1lqutiCs_VvLyn8Dw8s6WzBQA1TWJjXh7SeEZUV3UzqDkB804vrfexUbBfJE-fRfJIWEnuO6l6BUcfliehn2_qCElE8NdxGBeNR_pQvfFdr3QKgxr3t2koVUMWudFzV7nM8Y/s1600/5.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBR1AIM9o1lqutiCs_VvLyn8Dw8s6WzBQA1TWJjXh7SeEZUV3UzqDkB804vrfexUbBfJE-fRfJIWEnuO6l6BUcfliehn2_qCElE8NdxGBeNR_pQvfFdr3QKgxr3t2koVUMWudFzV7nM8Y/s320/5.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Film ima nekoliko padova, pogotovo u drugoj polovini. U sceni kada "Satana" ubije Dagijevog oca reakcija porodice je više nego čudna - skoro da nema nikakve emocije sa njihove strane, samo zbunjeno posmatranje. Ujedno, ta scena sadrži veoma loš gore efekat. Na momente, Dagijevo stalno naivno verovanje da su ubistva lažna ili da je ubica Satana, kao i to da je ista osoba u kostimu Hrista zaista Hrist (koga je Dagi pozvao u pomoć) počinju da nerviraju. Nikakve suštinske promene nema u njegovom ponašanju. Jedino kada "Satana" ubije njegovog oca on poveruje u stvarnost ubistva. Iako je Dagijevo odsustvo kontakta sa realnošću ranije naglašeno i dosta bitno za film, ponekad je potrebna stvarno velika količina suspenzije neverice da se sve proguta. Sam kraj filma je odličan i dosta pomaže u popravljanju utiska.</div>
<div style="text-align: justify;">
Iako sam po sebi nije slešer, ovaj film pozajmljuje neka gotova rešenja od njega, a uvodi i neka nova pravila, koja su varijacija onih starih.</div>
<div style="text-align: justify;">
I ovde imamo lik maskiranog ubice, ali osim toga i setinga tokom praznika drugih sličnosti sa klasičnim slešerom nema. Džena nije final girl (ne samo zbog svog delanja, već i izgleda i karakteristika same ličnosti, koje su u suprotnosti sa klasičnim final girl osobinama) i u borbi sa ubicom učestvuje čitava porodica. SATAN'S LITTLE HELPER nije <b>VRISAK</b>, ali nudi zabavan pristup formuli, sa nekim pravilima klasičnog slešera izvrnutim naopako.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ovaj film nažalost nije dospeo u bioskope, a vremenom je stekao zasluženi kultni status među poklonicima kvalitetnog horora. On nije bez grešaka, ali njegovi kvaliteti odnose prevagu i čine ga vrednim reprize.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Ocena 3+/5</b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-57212695518662614412012-12-14T19:18:00.000+01:002015-02-07T03:27:12.339+01:00FRIGHT NIGHT (1985)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
Osamdesetih je snimljeno više filmova koji su spajali horor i humor nego u bilo kojoj drugoj deceniji pre toga. Među takvim filmovima se ističu <b>URLIKANJE</b> (<b>THE HOWLING</b>) <b>Džoa Dantea</b> (<b>Joe Dante</b>), <b>AMERIČKI VUKODLAK U LONDONU</b> (<b>AN AMERICAN WEREWOLF IN LONDON</b>) <b>Džona Lendisa</b> (<b>John Landis</b>) i <b>MOJ SUSED JE VAMPIR</b> (<b>FRIGHT NIGHT</b>) <b>Toma Holanda</b> (<b>Tom Holland</b>), o kome će ovde biti reči. Ovi filmovi, kao i još neki horori iz tog doba koji nisu imali elemente humora su pokušavali da staru žanrovsku baštinu (vukodlake i vampire) sagledaju na svež način, i velikim delom su uspevali u tome, pre svega zbog odličnog spoja starih rešenja i novih ideja, zajedno utopljenih u smisao za filmično. Uživao sam u ponovnom gledanju FRIGHT NIGHT-a i podsetio se starih dobrih dana.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkUHSPdbwN3ngP1YvcWITlniTaO00TykwiwAsCehABUJTjKHDUtWgHSc0l4IpbNfV8JHEanWGlkYLRmI2xN4GR1oU1oS84Cca-_NXuivrBhz9nIVHINHauCwZEp_FGNShsqM09rs2o35Y/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkUHSPdbwN3ngP1YvcWITlniTaO00TykwiwAsCehABUJTjKHDUtWgHSc0l4IpbNfV8JHEanWGlkYLRmI2xN4GR1oU1oS84Cca-_NXuivrBhz9nIVHINHauCwZEp_FGNShsqM09rs2o35Y/s320/2.jpg" height="205" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Glavni junak filma Čarli Bruster (<b>William Ragsdale</b>) otkriva da je njegov novi sused Džeri (<b>Chris Sarandon</b>) vampir. Kada majka, a zatim i policija, ignorišu njegova upozorenja, i kada se nađe u opasnosti od kreature noći, u pomoć će pozvati devojku Ejmi (<b>Amanda Bearse</b>) i prijatelja "Zlog" Eda (<b>Stephen Geoffreys</b>), kao i voditelja horor serijala o vampirima (koji redovno gleda) Pitera Vinsenta (<b>Rody McDowall</b>). Niko od njih mu ne veruje i prethodno se dogovorivši sa Džerijem, pokušavaju da ga razuvere tako što će ovaj popiti svetu vodicu (koja je obična voda, jer, kako im je Džeri rekao, to se protivi njegovoj novootkrivenoj veri). Slučajno razbijeno ogledalo u kome nema Džerijevog odraza će uveriti Pitera da je ovaj ipak vampir. Kada mu prijatelj i devojka budu savladani postavši vampiri, Čarli i Piter se udružuju protiv komšije i njegovog sluge (<b>Jonathan Stark</b>), u isto vreme pokušavajući da povrate Elenu.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgienaN1XP-GW4SCdqnCODIrTtjv-cR-w2i6xu3RJHLD5N7maKlf5Hkv16AHZ0rLU7Q9gzLyjcjsCde7UXh1XtjHklwTUqwSOr6r5Oq0I8GNMx4hPJmz6f48w4P8dU7eMM2e_q7UdTG4v4/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgienaN1XP-GW4SCdqnCODIrTtjv-cR-w2i6xu3RJHLD5N7maKlf5Hkv16AHZ0rLU7Q9gzLyjcjsCde7UXh1XtjHklwTUqwSOr6r5Oq0I8GNMx4hPJmz6f48w4P8dU7eMM2e_q7UdTG4v4/s320/4.jpg" height="179" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Tajna uspeha ovog filma pre svega leži u nekoliko stvari: scenariju, glumi i režiji. Scenario je pametan, sa balansom dobro izgrađenih likova za koje brinemo, zanimljive priče i kvalitetnog horora. Likove su maestralno oživeli glumci: Ragsdejl je ubedljiv kao <i>kid next door</i> koji mora da se snalazi u teškoj situaciji kada mu većina iz okoline okrene leđa. Veoma su zanimljivi sporedni likovi - Mekdaual kao ostarela ex zvezda vampirskih filmova čija poljuljana vera u život biva vraćena pri sukobu sa istinskim zlom, a tu je i Evil Ed, lik po kome mnogi (me included) najviše pamte ovaj film, u genijalnom izvođenju Stivena Džefrisa. Kris Sarandon je prilično ubedljiv kao vampir - zavodnik. Na momente je njegova gluma u opasnosti da sklizne u patetiku, ali se to ne desi. Okruženje u kome se likovi kreću je američka suburbija osamdesetih, drugačija od one iz ranijih decenija: porodice nisu na okupu, glavni lik živi sa majkom, a otac se ni ne pominje. U takvo okruženje zlo nadire spolja, našavši idealno mesto za "ishranu". Varijacija na ovu tematiku je data u remek-delu (i ipak boljem filmu) <b>Vesa Krejvena</b> <b>STRAVA U ULICI BRESTOVA</b> (<b>A NIGHTMARE ON ELM STREET</b>) izašlom godinu dana ranije, gde samo okruženje proizvodi zlo (što je i ovde naznačeno kao mogućnost).</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfhUZ6sm4E0WzBSWrzJafo_-ZVvBv12ISP9gh6UXhxVcO8RZj4qRq-HMMOJnY1C12ISTkw54mNBvU-VJoX7gwu1Tb8PfzdI1EfLkfb-V1sARWgM0DRiixaNPZZKKbcbsdUACYieBfBXNw/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfhUZ6sm4E0WzBSWrzJafo_-ZVvBv12ISP9gh6UXhxVcO8RZj4qRq-HMMOJnY1C12ISTkw54mNBvU-VJoX7gwu1Tb8PfzdI1EfLkfb-V1sARWgM0DRiixaNPZZKKbcbsdUACYieBfBXNw/s320/1.jpg" height="211" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
U prvom delu filma ima dosta humora, koji delom proističe iz nerazumevanja Čarlijevih upozorenja od strane okoline, a delom nam pomaže da se saživimo sa likovima. U drugom delu humora je manje, a horora više. Holand tretira vampire skoro kao bića koja su izašla iz horor filmova i knjiga u svet naših junaka, u kome se zadržavaju stara pravila. Likovi se služe starim trikovima iz vampirskih filmova i literature - kočevima, svetom vodicom i svetlom. Tu je i motiv izgubljene ljubavi koju vampir Džeri pronalazi u Ejmi. Likovi su stalno okruženi televizijom i ekranima, koja igra važnu ulogu u priči. U jednom trenutku čak kažu kako je "do sada sve bilo kao na filmu". FRIGHT NIGHT je pun referenci na druge horor filmove - <b>Hamerove horore</b> i horore <b>Vinsenta Prajsa</b>, <b>SALEM'S LOT</b>, <b>PETAK TRINAESTI </b>(ovaj poslednji u ne baš pozitivnom svetlu). Režiser gradi jedan svet koji je posveta horor filmu, slično kao Dante i Lendis. To mu, međutim, nije minus na planu horora (kao ni pomenutoj dvojici). Napetost i opasnost su naglašene, a borbe sa vampirima uzbudljive i jezive. Specijalani efekti su odlični, od transformacija u vampire u ljudskom obličju i u obličju slepog miša, pa sve do tansformacije u vukodlaka (u jednoj sceni čak imamo višestruku transformaciju - iz vampira u vuka, zatim u vukodlaka, i na kraju u ljudsko obličje, čime se naglašava povezanost između vampira i vukodlaka).</div>
<div style="text-align: justify;">
FRIGHT NIGHT su očigledno snimali ljudi koji vole film, posebno horor film i to se u svakom kadru vidi. Nastavak, izašao četiri godine kasnije, je solidan, ali ipak osetno slabiji film. U njemu su Ragsdale i McDowall ponovili svoje uloge. Rimejk, snimljen 2011. godine, je prilično loš film i ne zavređuje pažnju ljubitelja originala.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Ocena 4/5</b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-3667853394835881182012-12-05T19:57:00.001+01:002012-12-07T03:25:47.608+01:00PERDITA DURANGO (1997)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
<b>PERDITA DURANGO</b> je odličan primer pametne upotrebe žanra. Treći film kultnog španskog reditelja <b>Aleksa de la Iglesije</b> je spoj nekoliko žanrova: kriminalističkog filma, komedije, horora, akcije, road muvija i špageti vesterna. Pri tome, svaki žanr je pametno upotrebljen i ima svoje mesto u konstrukciji. Ono što je najbitnije, Iglesija koristi žanr kao polazište i sredstvo za iskazivanje autorskih stavova i ličnog viđenja sveta. Pri tome, on nam majstorski priča priču o dva (anti)junaka, magnetski nas uvlačeći u svoj amoralni filmski svet.</div>
<div style="text-align: justify;">
Perdita Durango (<b>Rosie Perez</b>) i Romeo Dolorosa (<b>Javier Bardem</b>) su dva ljubavnika kojima je bilo suđeno da se sretnu. Oboje su vođeni snažnom željom da žive život bez granica. Oboje su spoznali svoju mračnu stranu, i ne žele da imaju bilo kakve veze sa svetom "normalnosti". Kidnapuju mladi par Amerikanaca, Duana (<b>Harley Cross</b>) i Estelu (<b>Aimee Graham</b>) koje nameravaju da žrtvuju u okultnom ritualu i u međuvremenu bivaju uvučeni u mutni posao prevoženja fetusa od Meksičke granice do Las Vegasa koji vodi mafijaš Marselo Santos (<b>Don Stroud</b>). Na tom putu ih progoni detektiv Vudi (<b>Džejms Gandolfini</b>), a dolaze u interakciju i sa drugim živopisnim likovima.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJuTZY6WCfcWAhDPCgUoWSG6akLzAvcnYBEfD2JSaXhLBK7tlVBoGLyhyphenhypheniQE3ng2icuJeaSAPtNeFis9eNvciGkq8AsUfEAGTSgQGZeatU0knFjSFaH60LwePSgJGSCgdBRIeehyuabz0/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="135" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJuTZY6WCfcWAhDPCgUoWSG6akLzAvcnYBEfD2JSaXhLBK7tlVBoGLyhyphenhypheniQE3ng2icuJeaSAPtNeFis9eNvciGkq8AsUfEAGTSgQGZeatU0knFjSFaH60LwePSgJGSCgdBRIeehyuabz0/s320/1.jpg" width="320" /></a></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Aleks de la Iglesija je i u svojim ranijim filmovima voleo da spaja humor i horor, a najbolji primer je film <b>DAN ZVERI</b> (<b>EL DIA DE LA BESTIA</b>). Ovde nema mnogo scena koje ujedno sadrže i humor i horor, ali su česta smenjivanja scena najcrnjeg humora i užasavajućeg horora. Režija je sigurna i čvrsta i ide na to da pomenutim kontrastima i stalnom dozom opasnosti koja visi u vazduhu neprestano drži gledaoca na ivici sedišta. Smeh ovde proizilazi više iz neverice i šoka nad pojedinim potezima junaka (koji i sami po sebi jesu smešni). Jednog trenutka se smejete, a već sledećeg vam smeh zastaje u grlu, shvatajući implikacije tih scena. <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsLYJKFQIGutk8GTZjydv1cgM8HxgnubRNtpsX5zP2lforR2ShRygKsPP3z41osrNj-Muc1VFh2gctONyzxIhbVyoxNjd2B5-WVMd9LWWl0tvsy_VQu-WKpOjP8fdxLbOuuZepgDO_Cbg/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="217" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsLYJKFQIGutk8GTZjydv1cgM8HxgnubRNtpsX5zP2lforR2ShRygKsPP3z41osrNj-Muc1VFh2gctONyzxIhbVyoxNjd2B5-WVMd9LWWl0tvsy_VQu-WKpOjP8fdxLbOuuZepgDO_Cbg/s320/4.jpg" width="320" /></a></div>
A onda dođu momenti horora (to se posebno odnosi na Romeove okultne rituale) u kojima do kraja uranjamo u tamnu dušu naših junaka. Neizvesnost i opasnost su glavni sastojci ovog filma i oni čine da rediteljeva poenta bude još jasnija. Naime, svi se ovde ponašaju po svojoj volji, niko ne brine ni za koga, bukvalno nema ni jednog pozitivnog lika. Reditelj koristi likove Perdite i Romea, dva kriminalca i grešnika svake vrste da bi prikazao svet oko njih još užasniji od njih samih. Policija je korumpirana i nesposobna (genijalan je lik Vudija u sjajnoj Gandolfinijevoj interpretaciji), industrija ne samo da eksploatiše radnu snagu već i bukvalno ljudsko meso za svoje najmračnije poslove u sprezi sa mafijom, srednjeklasna američka porodica je ismejana kao mesto gde vladaju pomenuta pravila haosa i koristoljublja pod maskom normalnosti. Dakako, ni sami likovi Perdite i Romea nisu bolji. Romeo svoje bavljenje okultizmom pokušava da odredi u isto vreme i kao naučno i duhovno iskustvo. Njegov kriminalni način života i njegova okultna zanimanja su u direktnoj vezi i on u mračnim magijskim radnjama koje izvodi pokušava da vidi smisao svog života, takvog kakav je. Jasno je da su te magijske radnje i njegov način života ogledala crnila u njemu samom. Romeovim načinom života upravljaju instinkti koji rezultuju nasiljem. U njemu ima mesta i za lepo, kao što je ljubav prema Perditi koja kako film odmiče postaje očita. Zapravo, njihova ljubav nalikuje na ludu ljubav (l'amour fou) u koju su verovali nadrealisti. Sama Perdita je tako koncipirana da od žene koja se svim sredstvima bori protiv sveta koji ju je oblikovao postane žena koja voli i nalazi nešto lepo u tom i takvom svetu. Ali život nam često podmeće nogu, pa u njihovom slučaju čak i takva ljubav ne može da stane na put crnilu svakodnevice.</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiel5JUPyqvio-bdT45ryb2DwDDGXFbnEyke0P7diARfJejs0nTyJIaX4j7Iew9GQlq21vl7yFKJ96GqNuKqT77JGyelCLEV9eI0UhpbUZrQw-XtFnSXVFesN19OHyv98TaWOuDwIt0Tz0/s1600/7.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="136" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiel5JUPyqvio-bdT45ryb2DwDDGXFbnEyke0P7diARfJejs0nTyJIaX4j7Iew9GQlq21vl7yFKJ96GqNuKqT77JGyelCLEV9eI0UhpbUZrQw-XtFnSXVFesN19OHyv98TaWOuDwIt0Tz0/s320/7.jpg" width="320" /></a></div>
Njih dvoje su savršeni (anti)heroji, i de la Iglesija i ovde demonstrira da su ga uvek najviše zanimali pomereni likovi. Kako Perdita u jednoj sceni kaže Duanu: "Najčudnijim ljudima padaju na pamet najzanimljivije ideje." Njeni stalni snovi o divljim životinjama koje je proždiru, a u čemu ona nalazi uzbuđenje, govore o ljudskoj animalnoj prirodi i o svetu u kome vladaju instinkti, a kome se predaju naši junaci.</div>
<div style="text-align: justify;">
Glumačka podela je sjajna, i može se slobodno reći da su svi do jednog obavili fenomenalan posao na oživljavanju svojih likova. Dvoje glavnih likova su potpuno uživljeni u svoje uloge i zaista je nemoguće zamisliti nekog drugog na njihovim mestima. I sporedni likovi su sjajni, počev od dvoje američkih tinejdžera, detektiva Vudija koji juri Perditu i Romea, mafijasa Santosa i drugih. Ovde treba napomenuti kako su se neki od ovih likova, tačnije sama Perdita Durango i Marselo Santos pojavili kao sporedni likovi u (veoma dobrom) Linčovom filmu <b>DIVLJI U SRCU</b> (glumili su ih <b>Isabella Rossellini</b> i <b>J. E. Freeman</b>), snimljenom šest godina ranije. PERDITA DURANGO nije nastavak Linčovog filma, iako sa njim deli neke sličnosti i na tematskom planu. Ipak, Perdita i Romeo su dosta drugačiji likovi od ljubavnog para Mornara i Lulu (<b>Nicholas Cage</b> i <b>Laura Dern</b>), opasniji su i odlučniji u svojim postupcima. Od samog početka se vidi njihova priroda od koje oni ne beže i na osnovu koje se rukovode. Može se reći da je film DIVLJI U SRCU blaža verzija PERITE DURANGO (ne u negativnom smislu, već u načinu na koji svoj svet slikaju Linč i de la Iglesija). Sve sličnosti su tu zahvaljujući koscenaristi PERDITE, <b>Beriju Gifordu</b> (Barry Gifford, saradnici na scenariju su bili, osim <b>Aleksa</b> <b>de la Iglesije</b> i <b>David Trueba</b> i <b>Jorge Guerricaechevarria</b>), na osnovu čijih proznih predložaka su oba filma snimljena. Scenario je odličan, sa jasnim žanrovskim elementima, prikazuje nam zaokružene i čvrste likove, kao i karikature, ali ne bez razloga - svaki lik ima svoje mesto u scenariju.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyQuA5mB_98e6mUs603JR0jMmckjI5bQbsa-64TVvHYtn3ICc9Jqd3W2leR_K-B1p6AF19PtuheW4H1fwlmNNPtsPuvDleaqRzQCcyqhHs2TBKSU5tRlTUBWvi0aLSuc0jebpcqP_Xz4Y/s1600/5.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" height="136" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjyQuA5mB_98e6mUs603JR0jMmckjI5bQbsa-64TVvHYtn3ICc9Jqd3W2leR_K-B1p6AF19PtuheW4H1fwlmNNPtsPuvDleaqRzQCcyqhHs2TBKSU5tRlTUBWvi0aLSuc0jebpcqP_Xz4Y/s320/5.jpg" width="320" /></a><br />
Režija je eksplozivna, iskorišćava potencijale scenarija do maksimuma, dodajući velike doze nesputanosti i energije. Aleks de la Iglesija se i kasnije pokazao kao majstor crne komedije (<b>LA COMUNIDAD</b>) a PERDITA DURANGO zasigurno pripada samom vrhu njegovog stvarlaštva.<br />
<br />
<b>Ocena 4+/5</b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-57103982268570545122012-11-28T18:17:00.001+01:002018-04-04T02:21:29.368+02:00WE NEED TO TALK ABOUT KEVIN (2011)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
Ovaj film rediteljke <b>Lin Remzi</b> (Lynne Ramsay), njen treći po redu, je prošle godine dočekan uglavnom sa ovacijama kod kritike i publike na festivalima na kojima je prikazan. On jeste bolji od uobičajenih proizvoda koji se serviraju na sličnim manifestacijama, ali ne i toliko da je u pitanju remek - delo kako su mnogi požurili da ga nazovu. Naprotiv, daleko je od toga.</div>
<div style="text-align: justify;">
Film govori o Evi (<b>Tilda Swinton</b>), majci Kevina iz naslova koji je počinio užasan zločin i sada leži u zatvoru. Film prati njenu borbu sa unutrašnjim demonima i odnose sa spoljašnjim svetom, njena prisećanja na nekadašnji porodični život kada je pokušavala da uspostavi normalan odnos sa nemogućim detetom. Snimljen je po istoimenoj knjizi koju nisam čitao, tako da o odnosu knjige i filma ne mogu da komentarišem.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0qGlThAAB4lE-8TKzzmC22BpLIZwo27m-psLs385cxj8633lJEYyhDdh0HCscC7DZZg5qyEMdqLDx4HzGxMWSpEYgSHudJ6FOpyu5fZ855MznVs2hUre4ODtOVRexnb5scsNLmOaerwg/s1600/6.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="130" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0qGlThAAB4lE-8TKzzmC22BpLIZwo27m-psLs385cxj8633lJEYyhDdh0HCscC7DZZg5qyEMdqLDx4HzGxMWSpEYgSHudJ6FOpyu5fZ855MznVs2hUre4ODtOVRexnb5scsNLmOaerwg/s320/6.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Još jedan u nizu filmova o zloj deci, <b>MORAMO RAZGOVARATI O KEVINU</b> pokušava da bude (anti)triler, drama i horor u isto vreme i da kaže neke bitne stvari o problemima modernog sveta, u ovom slučaju reč je o masovnim ubistvima u školama SAD-a. Ni u jednom od samopostavljenih zadataka ne uspeva u potpunosti. Što se trilerskog aspekta tiče, ceo film je, dakle, postavljen kao anti-triler. Vrlo brzo nakon početka filma saznamo sudbine glavnih junaka, koje će takve ostati do kraja, tragedija se već desila i počinioci se znaju. S vremena na vreme se prikazuju preživeli iz tragedije i patnje porodica žrtava tragedije. Rediteljka je najviše zainteresovana za portretisanje likova umešanih u priču, koja je ispričana kroz flešbekove majke na Kevinovo detinjstvo i nekadašnji porodični život. Dakle, film je pre svega studija karaktera i međuljudskih odnosa. Da je to izvedeno kako treba, utisak bi bio znatno bolji, ali je film na tom, dramskom planu slab.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ovde rediteljka postavlja neka bitna, ali uobičajena pitanja: da li je Kevin rođen loš, da li je u pitanju uticaj porodice, ili možda oba? Činjenica je da majka nije bila baš najsrećnija zbog rođenja deteta. Sve se to prenosi na Kevina još u najranijem detinjstvu i on koristi svaku priliku da joj zagorča život. Rediteljka se odlučuje za opciju - rođen loš, a okruženje ga je napravilo još gorim. Dakle, on je od samog početka krivo nasađen, a ponašanje njegove majke u početku (i oca kasnije, ali na drugačiji način) ga konačno oblikuje. Očigledno je da Kevin jeste zao i manipulator. Čak i kada se čini da je uspostavio normalan odnos sa majkom, sledeći događaj nam pokazuje da je to bio samo privid i njegova igra. Potpuno drugačije se ponaša kada su u pitanju odnosi sa ocem (<b>John C. Reilly</b>, u prilično mlakoj ulozi) pa otac ne veruje majci kada ova (pravedno) okrivljuje Kevina za razne miščifove, koji vremenom postaju sve gori (ubije sestrinog hrčka, a na kraju i oslepi sestru na jedno oko). Ovaj deo filma poseduje veliki problem jer se rediteljka odlučuje da likove i njihove odnose predstavi crno-belo. U suštini, ono je najviše sporno je način predstavljanja Kevinovog zla, tvrdnja da je on uvek glavni uzrok svih problema, kao i način na koji njegovi bližnji reaguju na njegova dela. Da ne ulazimo sad u ideološke implikacije te opredeljenosti, tog večitog bacanja krivice na decu. Hajde da probamo da igramo po rediteljkinim pravilima (uz naglasak na probamo). Odnosi među likovima su ovde stripovski uprošćeni i podređeni rediteljkinim namerama. <i>Screaming feminist</i> pozicija rediteljke je dosta naporna, što filmu čini kontra-uslugu. Otac se uvek ponaša zbunjeno, nije svestan Kevinovih postupaka i povlađuje mu. Ako je Kevin zao, onda je njegova majka uvek dobra prema njemu, bez obzira što u početku nije želela da ima dete, i pokušava da pređe preko svih njegovih loših postupaka. Ali čini se da Kevin ne veruje u njenu ljubav, on je ubeđen da ga u dubini duše ona mrzi. U jednoj sceni kada se on namerno dvaput ukenja u pelene (koje nosi da bi nervirao roditelje, a ne zato što nije sposoban da sam vrši nuždu) da bi iznervirao majku, ona ga besno gurne i on slomi ruku. Pre tog flešbeka, u zatvoru, u sceni u sadašnjosti, on majci kaže da je to jedina iskrena stvar koju je ikada uradila prema njemu. Kevin nije u pravu, jer ona odmah pokaže kajanje zbog tog postupka i bude uz njega sve vreme do izlečenja. Dakle, način na koji je lik Kevina prikazan ide u grotesku i nepotrebno preterivanje. Toliko dokazivanje njegove mržnje prema majci je zaista nepotrebno. Rediteljka čini sve da se i sam gledalac oseća neugodno zbog Kevinovih postupaka, ali ja sam se u dosta slučajeva osećao neugodno zbog načina na koji su pojedini postupci predstavljeni, dok su neke scene čist višak.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTN-LoogPDd4r2eQajgp-a8yv2s4Sa7r6DXgxdXxLlYBEvJpO-Yu0Hjc6lwGWdtXF42nbnrv8Fr7IwFGMVsm3svNivf_hja7K6tpqtruEHzIFtigif7feGONehpOJgsbxz3rt393_6k6c/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="134" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTN-LoogPDd4r2eQajgp-a8yv2s4Sa7r6DXgxdXxLlYBEvJpO-Yu0Hjc6lwGWdtXF42nbnrv8Fr7IwFGMVsm3svNivf_hja7K6tpqtruEHzIFtigif7feGONehpOJgsbxz3rt393_6k6c/s320/1.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Rediteljka bi takođe da se igra horora i tu se opet pojavljuje problem, velikim delom povezan sa prethodno iznešenim problemima portretisanja likova (i rediteljkinog nerazumevanja žanra). Kevinovi postupci kao deteta nisu istinski jezivi niti su režirani u horor ključu, i na kraju se svode na preterivanje i grotesku, terajući vas da se osećate glupo što to uopšte gledate. Pri početku ima nekoliko zanimljivih scena. Scena kupanja u paradajzu u gomili je efektna, jer se u njoj mešaju Evina trenutna sloboda i nagoveštaji budućih događaja. Delimično je efektna scena porođaja, u toku koga vidimo samo Evin užasnuti odraz u ogledalu, zatim nakon porođaja nju u katatoničnom stanju u krevetu i njenog muža koji drži bebu. U scenama u sadašnjosti, rediteljka se zadovoljava ponavljanjima jednih te istih radnji koje treba ostave neprijatan i mučan utisak na gledaoce, a to se najviše odnosi na scene Evinih pokušaja da se nosi sa novonastalom situacijom, nakon Kevinovog zločina - Tilda Svinton je u nekim scenama odlična, ali u više scena sklizne u patetiku i sve ukupno ovaj deo filma je neubedljiv jer je trebao biti kraći i manje repetitivan. Majka stalno skida crvenu farbu koju joj bacaju na kuću (okej, shvatili smo poentu, ne mora da se crveno pojavi u baš svakom kadru u filmu). Uvrede pa i šamar na ulici ona prihvata bez pogovora i nastavi dalje. Scene njene usamljenosti u kući nakon bezbroj ponavljanja počinju da nerviraju. U suštini, u ovom filmu nema prave drame ili horora, već niza na momente efektnih scena, uz mnogo više onih suvišnih. Rediteljka želi da nam prikaže i žrtve i njihove patnje, ali tih scena nema mnogo. Sam zločin je prikazan tako kao da Kevin u njemu vidi ispunjenje nekih svojih mesijanskih fantazija, ali scena ostaje nedorečena. Što se tiče glumaca koji glume Kevina, najbolje se pokazao <b>Ezra Miller</b>, kao Kevin tinejdžer, koji povremeno uspeva da prikaže opipljivu pretnju. Glumcima ne pomaže previše ni scenario (Ramsey i <b>Rory Kinnear</b>).</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFV1xeICMDTQJ4QaQfM8N0K-bRlULXSbEo9cu_Lb-ab5R3cJxSEBJCS1fyPUC04MaL2_4lDc_Uh59lr1IbNKZQ88vjIpzN95ILMGA1-1bmWNXA5pJTRfVfO16xHDJHjnOTrXFf3ZL5YwE/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="134" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFV1xeICMDTQJ4QaQfM8N0K-bRlULXSbEo9cu_Lb-ab5R3cJxSEBJCS1fyPUC04MaL2_4lDc_Uh59lr1IbNKZQ88vjIpzN95ILMGA1-1bmWNXA5pJTRfVfO16xHDJHjnOTrXFf3ZL5YwE/s320/2.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Na kraju, film ne progovara ništa novo i bitno o takvim užasnim zločinima. Naslovom filma rediteljka nam verovatno želi reći da o tome treba šire diskutovati i preduzimati prave akcije, iako ona ne čini ništa po tom pitanju. Da li je to svesna odluka, želja da se podstakne razgovor i rešavanje problema? Možda, ali sve smo to već videli na drugim mestima, prikazano na isti ili sličan način. Kao studija odnosa roditelja i dece film je mlitav, a o ljudskim izborima i pravima u životu ne govori ništa novo. Eva prvo ne želi dete, pa se onda menja, pa se bori sa nastalim problemima, ali je sve to prikazano crno - belo i na kraju nas ostavlja skoro hladnim. Sam kraj filma je efektan, ali ne pomaže previše ukupnom utisku.<br />
<br />
<b>Ocena 3/5</b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-63198645289889800732012-11-19T20:11:00.002+01:002013-04-28T04:05:04.004+02:00THE BEYOND a.k.a. ...E tu vivrai nel terrore! L'aldilà (1981)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
Šezdesetih godina dvadesetog veka žanrovski film u Italiji se naglo razvija. Horor, giallo trileri, vesterni i komedije preplavljuju italijansko tržište.</div>
<div style="text-align: justify;">
Pre toga, horor u Italiji bukvalno nije postojao, ali nekoliko italijanskih reditelja će u narednih dvadesetak godina stvoriti neke od najboljih horor filmova svih vremena. Zahvaljujući imenima <b>Marija Bave</b>, <b>Darija Arđenta</b>, <b>Pupija Avatija</b>, <b>Ruđera Deodata</b>, <b>Lučija Fulčija</b>, <b>Mikela Soavija</b> i drugih, horor u Italiji se neprestano razvijao. Mnogi od tih filmova su se oslanjali na moć snova i podsvesti, poigravali se ljudskom percepcijom, šokirali gledaoca ekstremnim scenama nasilja, pokušavajući da prodru u svet ispod površine svakodnevice, da prikažu nove predele, kako fizičke, tako i duhovne. Nalazili su lepotu u ružnome, oslobađanje u uništenju, početak u kraju. </div>
<div style="text-align: justify;">
Jedan od reditelja koji je svoje najbolje momente ostvario u filmovima koji su zagovarali relativnost ovozemaljskog i krhkost čoveka je Lučio Fulči. Svoje najbolje filmove je snimio krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih (<b>ZOMBI 2</b>, <b>CITY OF THE LIVING DEAD</b>, <b>THE BEYOND i HOUSE BY THE CEMETERY</b> pre svega). Pri tome se <b>THE BEYOND</b>, simljen 1981. godine ističe kao najcelovitije njegovo delo (u smislu opšteg utiska, a ne priče, koja je tek skicirana). Sve se vrti oko hotela u kome je 1927. godine ubijen vrač (<b>Antoine Saint-John</b>) koji je predskazivao propast sveta i nadolazeću apokalipsu. Hotel je, po legendi, izgrađen na jednom od sedam prolaza ka paklu. Nekoliko decenija kasnije, u hotel dolazi Liza (<b>Cathriona MacColl</b>), naslednica hotela i pokušava da ga obnovi i započne posao. U tome je sprečavaju nepredvidljivi događaji vezani za hotel i njegovo osoblje. Zajedno sa prijateljem doktorom (<b>David Warbeck</b>) otkriva mračnu prošlost tog zdanja.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixk1uO6MY6XsXjgSnWHsuabxkLX7gD8GO3OcZ_aWYnBFY6ZXdKxHJsBZciOeBBQUU2ySYjzzG15iUhRLI2mswygTm_qcoIvvGjgu-1yLfIbk4K0onULj6NYxzKbf5ZFinAvMNDnVMyVvw/s1600/7.jpg.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="136" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixk1uO6MY6XsXjgSnWHsuabxkLX7gD8GO3OcZ_aWYnBFY6ZXdKxHJsBZciOeBBQUU2ySYjzzG15iUhRLI2mswygTm_qcoIvvGjgu-1yLfIbk4K0onULj6NYxzKbf5ZFinAvMNDnVMyVvw/s320/7.jpg.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovde Fulči ne obrađa mnogo pažnju na narativ. Scene su naizgled slabo povezane, i jedino što je zajedničko je mesto oko koga se sve vrti - hotel. Međutim, Fulči namerno ne objašnjava previše i odabira umesto toga strukuru sna. Sve je moguće da se desi u svakom trenutku, niko nije bezbedan i povlašćen. Ono što se do maločas činilo nestvarnim, sada je tu, vrlo stvarno i opipljivo. Fulči majstorski gradi atmosferu nadolazeće propasti. Koju god akciju da preduzmu glavni junaci, ona se ubrzo pokaže kao neuspešna. Horor je <b>lavkraftovski</b>: sila koja nadire iz dubine mora, zemlje ili svemira je nezaustavljiva, a uništenje je neizbežno. Nezaboravne horor deonice se stalno smenjuju, ne dajući nam predaha. Čovek koji traži plan hotela u biblioteci pada sa merdevina, da bi ga nakon toga, paralisanog, počele da jedu tarantule. Pas koji je čuvao slepu devojku iznenada skače na nju i razdire joj grkljan (ova scena je ujedno i fin omaž Arđentu i čuvenoj sceni iz njegove <b>SUSPIRIJE</b> sa slepim klaviristom i njegovim psom). Vodoinstalater se pretvara u zombija da bi nakon toga napao čistačicu hotela i iskopao joj oko klinom (jedna od scena koju je Fulči nekoliko puta varirao kroz filmove). Primetno je da se Fulči dosta zanima za telesni horor (još jedna od odlika Lavkraftovog stvaralaštva). Za odlične efekte telesnog horora je zaslužan <b>Đaneto de Rosi</b> (Giannetto De Rossi, radio sa Fulčijem i na filmovima ZOMBI 2 i HOUSE BY THE CEMETERY, kao i na izvanrednom filmu <b>HAUTE TENSION</b> <b>Aleksandra Aže</b>). Ljudsko telo je kod Fulčija izloženo raznim modifikacijama.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKKeuCw3Zjsdphyphenhyphensh2-b4dLPfuZCpoNI_zGIpiMEvCBmowcCYUfriVNnUzGwzSAYFmDD3m0QLIk_GZerVtMGvbUOU56WyMJhxTL2aork8V7202FH90HQX79U1rbHwcRHb55IftWToHnJ4/s1600/6.jpg.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="136" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKKeuCw3Zjsdphyphenhyphensh2-b4dLPfuZCpoNI_zGIpiMEvCBmowcCYUfriVNnUzGwzSAYFmDD3m0QLIk_GZerVtMGvbUOU56WyMJhxTL2aork8V7202FH90HQX79U1rbHwcRHb55IftWToHnJ4/s320/6.jpg.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Scene telesnog horora se stalno smenjuju: već pomenuta, klasična scena izbijanja oka klinom, kao i ujeda psa za grkljan i proždiranja mesa od strane tarantula, zatim scena ubistva vrača sa samog početka filma, sa krupnim planovima razderane kože i mesa i razjedanja tela u živom kreču, scena razjedanja kože lica na koje su se prosule hemikalije iz laboratorije i druge scene spadaju u same vrhunce visceralnog horora na filmu. Jasno se naglašava krhkost ljudskog tela i nemogućnost odbrane od neljudskih sila. Ovo je samo jedan od načina prikazivanja neumitne propasti. Fulči naznačava da je ovaj naš svet privid i da ispod dubine leže neistraženi predeli i neljudske sile, koncept takođe veoma blizak Lavkraftovom stvaralaštvu. Putevi i prolazi se pojavljuju kao lajtmotiv u filmu, kao simbol spajanja sa nepoznatim i neljudskim predelima. Takođe, razni tragovi ukazuju na podzemni svet koji se budi: knjiga vrača koji je ubijen (<i><b>The Book of Eibon</b></i>, <b>Klarka Eštona Smita</b> - Clark Ashton Smith) i ostaci njegovog tela koje vidi Liza. Ona jedina vidi i slepu devojku, po svemu sudeći nekada povezanu sa vračem, koja je, kako izgleda, došla iz dubina pakla, i koja zna tajnu o prolazu na kome je sagrađen hotel (ovde je pakao taj neistraženi prostor, kako kaže citat iz Eibona na kraju filma “<b>And you will face the sea of darkness, and all therein that may be explored</b>.”).</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2S9h4cT0oUJgKEy6Nj6wnGPV3T2nO9F9eKQDB2QcTL64F63dNXDgcGqJ684joyzMO3P0zcSi1iKIHIObTLdaN20Qb0xVhJo5WCH7B8j0hJa3UFfhqRV6ujJAIHHsv6zgYj4fmtOQmOdk/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="138" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2S9h4cT0oUJgKEy6Nj6wnGPV3T2nO9F9eKQDB2QcTL64F63dNXDgcGqJ684joyzMO3P0zcSi1iKIHIObTLdaN20Qb0xVhJo5WCH7B8j0hJa3UFfhqRV6ujJAIHHsv6zgYj4fmtOQmOdk/s320/4.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Dakle, Fulči se ovde okreće stravi neistraženog i neljudskog, kao i telesnom hororu da bi stvorio film koji će svojim slikama i implikacijama koje one nose prodrmati gledaoca i uvesti ga u posebno raspoloženje straha i zadivljenosti nad otkrivenim predelima. To je proces preispitivanja uloge čoveka u ovom našem materijalnom svetu i prikaz prolaznosti takvog sveta. Iako tih elemenata ima i u filmovima CITY OF THE LIVING DEAD, pa i u HOUSE BY THE CEMETERY, ipak THE BEYOND ostaje najbolji primer tog opredeljenja.</div>
<div style="text-align: justify;">
U stvaranju ukupnog utiska veoma pomaže i muzika <b>Fabija Fricija</b> (Fabio Frizzi), kao i kamera <b>Serđa Salvatija</b> (Sergio Salvati), starih Fulčijevih saradnika. Posebno je efektna glavna muzička tema, koja se pojavljuje na početku filma, zatim u sceni sa tarantulama, kao i <i>Vocci dal Nulla</i>, koja se varira kroz film, sa najboljim efektom u, logično, sceni prikaza pakla. Fulči i Stivaleti aktivno učestvuju u približavanju horora gledaocima: bilo da je u pitanju telesni horor, bilo da su u pitanju suptilniji nagoveštaji neistraženog ili prikazi pakla, kamera ne beži od hororičnih prizora, već se trudi da gledaoca "uvuče" u zbivanje na ekranu i pruži mu pravi osećaj strave.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_FFAyrexjcQqxr1x3j11Do-38oNLOZOolDcNGzZ-E_i9TSFAjxg7HOchQCQyhv7fl_H_QzzaYEsOfmlPN7v3BpQ-BKTyR68COeZx_7egjwhYW28xup9cP8uAlQ5vkF1mwpPTX3dKomck/s1600/3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_FFAyrexjcQqxr1x3j11Do-38oNLOZOolDcNGzZ-E_i9TSFAjxg7HOchQCQyhv7fl_H_QzzaYEsOfmlPN7v3BpQ-BKTyR68COeZx_7egjwhYW28xup9cP8uAlQ5vkF1mwpPTX3dKomck/s320/3.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Scenario su pisali <b>Daradano Saccheti</b>, Fulči i <b>Giorgio Mariuzzo</b>. Sačeti je sarađivao sa Fulčijem na još nekoliko filmova (ZOMBI 2, CITY OF THE LIVING DEAD, <b>SEVEN NOTES IN BLACK</b>, <b>NEW YORK RIPPER</b> i <b>MANHATTAN BABY</b>). Problem kod ovog scenarija mogu da budu s vremena na vreme nespretni dijalozi, iako to nije previše izraženo. Zapravo, to može i da se posmatra sa druge strane: dijalozi u tim momentima se sastoje od uglavnom banalnih razmena vezanih za svakodnevne običaje junaka, pa je time dato više prostora scenama horora koje slede. Neki likovi su jedva skicirani, kod drugih je nagovešten unutrašnji život, a neki su potpuno razrađeni. Sve je to, reklo bi se, učinjeno sa razlogom, a ne iz nemarnosti ili neznanja, srazmerno sa ulogom koju ti likovi imaju u filmu. Kod većine likova, kada na red dođu scene krvopljusa, one imaju jak efekat. Onaj deo koji objašnjava prošlost hotela i sudbinu zdanja i glavnih junaka je veoma dobro napisan, i, kao i proza kojom je inspirisan, odiše iščekivanjem neumitne propasti. Glumci su uglavnom dobri, posebno dvoje glavnih, ali i sporedni likovi su dosta zanimljivi (pre svega vrač, slepa devojka i ćerka vodoinstalatera). Povremeno loša sinhronizacija može da zasmeta, ali ne previše. Ja sam gledao englesku verziju filma, a postoji i italijanska verzija.</div>
<div style="text-align: justify;">
Fulči je nakon ovog filma imao nekoliko zanimljivih naslova (veoma dobar HOUSE BY THE CEMETERY, solidni NEW YORK RIPPER i MANHATTAN BABY) i nekoliko gledljivih (<b>AENIGMA</b>, <b>A CAT IN THE BRAIN</b>) ali lišenih bilo kakvog duha i one stare energije koja je krasila njegova glavna horor (ZOMBI 2, CITY OF THE LIVING DEAD, THE BEYOND, HOUSE BY THE CEMETERY) i giallo (<b>SEVEN NOTES IN BLACK</b>, <b>LIZARD IN WOMAN'S SKIN</b>, <b>DON'T TORTURE A DUCKLING</b>) dela. Njegov zlatni period (što se horora i gialla tiče) obuhvataju filmovi iz sedamdesetih i početka osamdesetih, a njegov doprinos ovim žanrovima, a posebno hororu je neosporan i oseća se pre svega u mnogim kasnijim gory hororima. Uprkos tome, sigurno je da Fulči zaslužuje još više priznanja.<br />
<br />
<b>Ocena 4+/5</b></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-36780850159875249322012-10-22T20:22:00.005+02:002012-11-21T18:30:50.088+01:00PARENTS (1989)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><b>RODITELJE</b> sam odgledao po preporuci i nisam se pokajao. Žanrovski, u pitanju je vrlo dobra horor komedija. Režije se prihvatio <b>Bob Balaban</b> (poznajemo ga kao glumca iz filmova <b>IZMENJENA STANJA</b> i <b>2010</b>), a scenario je napisao <b>Christopher Hawthorne</b>.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">O čemu se ovde radi? Nova porodica se doselila u kraj – tata Nik (</span><b style="font-family: Arial, sans-serif;">Randy Quaid</b><span style="font-family: Arial, sans-serif;">), mama Lili (</span><b style="font-family: Arial, sans-serif;">Mary Beth Hurt</b><span style="font-family: Arial, sans-serif;">) i sin Majkl (</span><b style="font-family: Arial, sans-serif;">Bryan Madorsky</b><span style="font-family: Arial, sans-serif;">). Roditelji se lako snalaze u novoj sredini, otac se dobro pokazuje na poslu, ali Majkl ima velikih teškoća da se uklopi. U isto vreme, muče ga strašne noćne more, koje su se, očigledno i pre dešavale. Njegovi roditelji svakoga dana serviraju obilne obroke sa mesom, “ostatke iz frižidera”. To je sve što bi Majkl trebao da zna. On počinje da sumnja da to meso nije životinjsko i da su njegovi roditelji kanibali.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhD1KQS4rZGjm-_tIQmezTbmoRdOWFuHE5hPHGFQm9JheGn5ePwXUatjCItFfNtngGHDEgcGbVQdO-T_359lvnt61x6aCEG6XbRoRgr2Vj1MRzKtDeCYX__wAUwa85Ddr4nMDFCkSxJDLA/s1600/5.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="178" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhD1KQS4rZGjm-_tIQmezTbmoRdOWFuHE5hPHGFQm9JheGn5ePwXUatjCItFfNtngGHDEgcGbVQdO-T_359lvnt61x6aCEG6XbRoRgr2Vj1MRzKtDeCYX__wAUwa85Ddr4nMDFCkSxJDLA/s320/5.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">Očigledno, ono što ovde najviše zanima Balabana je porodica. Radnja fima se odvija pedesetih godina dvadesetog veka, koje su poznate kao period ekonomskog i društvenog prosperiteta i bejbi buma u SAD-u. U startu isfabrikovani ideal i večito podložan promenama, "američki san" je u ovoj dekadi poistovećen sa ekonomskim i društvenim napretkom i kao takav je za mnoge postao opipljiv, a to se skoro uvek odnosilo na pripadnike srednje i više klase. U centru ovih zbivanja je bila porodica, koja je favorizovana kao mesto mira i blagostanja, kao ideal kome treba da teži svaki prosečni Amerikanac, ka ispunjenju američkog sna. Balaban tu i takvu porodicu prikazuje kao površinski idealnu, a u suštini parazitsku, punu skrivenih mrakova i podložnu najrazličitijim uticajima.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">Većina scena je snimljena iz Majklove perspektive, a u drugim scenama, pogotovo onde gde se opisuju spoljne aktivnosti porodice, sedeljke sa prijateljima i slično, ismevaju se tadašnji običaji i ponašanje ljudi pomoću prenaglašene orkestarske muzike i glume. Stalno se ismeva „običnost” srednjeklasne porodice. To je očigledno od prvog minuta, kada ovi stižu u novi grad. Balaban se ne zadržava na tome i zalazi ispod površine. Majkl uviđa da njegovi roditelji i svet oko njega nisu takvi kakvi se čine. Nešto se od njega skriva. Roditelji rade skrivene stvari iza zatvorenih vrata, tata radi u fabrici posao koji Majkl ne razume. Majklove sumnje se najviše odnose na samu porodicu, na okruženje u kome provodi većinu vremena. Film je pun scena koje ukazuju na Edipov kompleks, koji je očigledno, jedan od katalizatora Majklove zbunjenosti. Otac je ovde glavna pretnja, ali ne samo u frojdovskom smislu, već postaje i vrlo opipljiva, fizička pretnja.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVL1X01bF6HSex9R0eA9nvfb2_p7Ef3-iHMmEHKAoUhtKywTN4Ys4-6QICmij4miIM6oapwNFT8Q0vOMWmqvvmGEqrpFWool_huwLXdU5DR6nE8RKdrJS-8_vdLy0dq07YKOPy2IG-WlI/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVL1X01bF6HSex9R0eA9nvfb2_p7Ef3-iHMmEHKAoUhtKywTN4Ys4-6QICmij4miIM6oapwNFT8Q0vOMWmqvvmGEqrpFWool_huwLXdU5DR6nE8RKdrJS-8_vdLy0dq07YKOPy2IG-WlI/s320/1.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">U jednoj sceni, kada u toku noći odlazi po čašu vode, Majkl vidi svoje roditelje kako "vode ljubav" na vrlo čudan način na podu dnevne sobe. Način na koji on vidi ovaj događaj i njegove sumnje u kanibalizam do pred kraj filma neko može posmatrati kao plod poremećene mašte osmogodišnjaka. Ali, ako pogledamo kako je reditelj prikazao Majklovu porodicu i njihove poznanike, videćemo da tu zaista ima mnogo toga "trulog". Balaban slika svet srednje i više klase koji funkcioniše na osnovu ekspoatacije nižih slojeva i prirodnih dobara. To je svet koji u svojim laboratorijama stvara otrove i atomske bombe i eksperimentiše nad ljudskim telima i dušama. Film nam otkriva njegovo naličje, kako na širem, društvenom, tako i na užem, porodičnom planu. Iza fasade jednoličnih kuća u kojima žive naizgled srećne porodice, kriju se zločini najgore vrste i stvaraju se, uz svesrdnu pomoć drugih društvenih institucija, poslušni i bezlični građani. Kanibalizam je metafora za sve te mrakove iza porodičnih zidova, za koje Majkl shvata da postoje. Razrešenje Majklove sumnje o kanibalizmu na kraju filma nije baš najsrećnije izvedeno, budući da se tu gubi onirički kvalitet i film se spušta na "jeste ili nije" teritoriju (a i samo razrešenje nije previše bitno ako se ima u vidu prethodno prikazano).</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">Jedna od tema filma je uloga vođe i sluge unutar porodice. Film razmatra šire društvo kroz prizmu porodice. Tata je ovde glavni, mama balansira između muža i sina (ona je “konvertovana” od strane muža) a sin je taj koji treba da prihvata sve što mu se servira i nastavi porodičnu tradiciju. Kroz ceo film se naglašava da Majkl nije kao njegovi roditelji (reči njegovog oca). Stariji žele mlađima preneti svoje obrasce ponašanja, običaje i norme, pri čemu se mlađi ne pitaju za mišljenje. To je postupak koji se dešava postepeno. To se očekuje i od Majkla. Dakle, koreni zla leže u samoj porodici. Autoritet koji roditelji ispoljavaju nad svojom decom se ovde kritikuje, a preko njega bilo koji oblik društvenog autoriteta. Nade se polažu u mlade naraštaje i njihovu želju i sposobnost da ne prihvataju servirane običaje.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3HMihmmbY-GzdFpQLQvtKTIUJvd8Pkr6Q_UTD3vrejGn_HtDK3gvWtI9pVhoU8rsnLE07Xmt_kTcKALWiSwTjbVRn-qrNd-xgo5ZDzANYQQPyWuC09cYl5m2C9PcxKqWDeNmHo_BEBNA/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="182" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3HMihmmbY-GzdFpQLQvtKTIUJvd8Pkr6Q_UTD3vrejGn_HtDK3gvWtI9pVhoU8rsnLE07Xmt_kTcKALWiSwTjbVRn-qrNd-xgo5ZDzANYQQPyWuC09cYl5m2C9PcxKqWDeNmHo_BEBNA/s320/2.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">Kao prvi projekat na kome se Balaban našao iza kamere, ovo je veoma vešto režiran film. Horor i komični elementi su ovde vešto spojeni, pri čemu se prednost daje ovom prvom. Balaban je energičan u iznošenju svojih stavova i u potpunosti je skoncetrisan na razotkrivanje mrakova koji leže ispod prividno uglačane površine američke suburbije. U ne – horor scenama on je okrenut parodiranju svakodnevnog života srednje klase. Paralele između ovog filma i <b>Linčovog</b> <b>PLAVOG SOMOTA</b> su očigledne. Kao i kod Linča i ovde su brojne nadrealističke scene u kojima dolaze do izražaja unutrašnja mučenja protagonista. Jedna od stvari koja se obično zamera ovom filmu je sporo uvođenje u događaje. To, po meni, nije nikakav problem, naprotiv, ova i ovakva priča zahteva upravo takav uvod. Kada bi se element kanibalizma uveo ranije tkivo filma bi bilo narušeno.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">To što je većinu karijere proveo ispred kamere je dosta pomoglo Balabanu u odabiru i vođenju glumaca. Rendi Kvejd je savršen kao autoritativni otac, glava porodice koji ne trpi pogovore. Njegov lik je mračan i jeziv i čini se kao da će se taj mrak svakog minuta probiti iz njega. Meri Bet Hart igra brižnu majku koja želi da pomogne svom detetu da savlada teškoće vezane za novo okruženje, ali deli stavove muža o Majklovoj budućnosti. Posebno otkriće je Brajan Madorski, koji igra Majkla, osmogodišnjaka koji počinje da uviđa da svet nije baš onakav kakvim ga je do tada zamišljao. U njemu se mešaju zbunjenost, sumnja i strah i Madorski je savršen u svim scenama u kojima se pojavljuje.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">Orkestarska muzika Anđela Badalamentija je odlična i savršeno služi svrsi. Osim nje, u filmu ima dosta šlagera i rokenrola (na primer <i>Memoirs are made of this</i>, <b><i>Dina Martina</i></b> i <i>Purple people eater</i> <i><b>Sheba Wooleya</b></i>). </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">PARENTS je veoma dobar i nepravedno zapostavljen film talentovanog reditelja, koji nažalost nikada, ni pre ni nakon ovog filma nije dostigao njegov kvalitet.</span></div>
<div>
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><br /></span></div>
<div>
<span style="font-family: Arial, sans-serif;">Ocena <b>4-/5</b></span></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-2343742439397564422012-09-20T18:49:00.000+02:002013-04-28T04:04:19.594+02:00HELLBOUND: HELLRAISER II (1988)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>HELLRAISER</b> sasvim opravdano važi za jedan od najboljih horora osamdesetih. Film je doživeo veliki uspeh i već nakon godinu dana dobija nastavak pod nazivom <b>HELLBOUND: HELLRAISER II</b>, kod nas izdat kao <b>ČUVARI PAKLA</b>. Sa prvim filmom on deli većinu kreativnog tima (producent, direktor fotografije, scenograf, kreator maski, kompozitor), kao i producentsku kuću (<b>Kormanov New World Pictures</b>). Reditelj je ovaj put <b>Tony Randel</b>, scenarista je <b>Peter Atkins</b>, dok je <b>Barker</b> pisac priče. Iako samo po sebi to ne znači uspeh, u ovom slučaju film je opravdao očekivanja.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_g2az_BuzioJBMxNvv7EwtLuPhSnJ3pERKCzXsuld-Yt16QxAc6SOXol6zmCeWbfMAPPPJ4a0Gq2nceBr8grF4IUuoC0RMAhNXlG3j-puxaIPFFRDqAj6FiCdSB78BzjITmR9ErowAR4/s1600/5.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="175" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_g2az_BuzioJBMxNvv7EwtLuPhSnJ3pERKCzXsuld-Yt16QxAc6SOXol6zmCeWbfMAPPPJ4a0Gq2nceBr8grF4IUuoC0RMAhNXlG3j-puxaIPFFRDqAj6FiCdSB78BzjITmR9ErowAR4/s320/5.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
HELLBOUND se nastavlja onde gde je prvi deo stao. Kirsti (ponovo <b>Ashley Laurence</b>) je u psihijatrijskom institutu, oporavljajući se od prethodnih događaja. Institut vodi doktor Čenard (<b>Kenneth Cranham</b>), čije je glavno interesovanje otkrivanje neispitanih prostora van ljudskog iskustva. On to pokusava da otkrije pomocu naučnih istraživanja i proučavanja okultizma. Nakon što prima Kirsti, shvata da je na pragu onoga za čime je oduvek tragao. U tom traganju ne bira žrtve, pa će iskoristiti sopstvene pacijente da bi vratio iz mrtvih Džuliju (ponovo <b>Clare Higgins</b>), procesom sličnim vraćanju Frenka iz prvog dela. Za to vreme, Kirsti upoznaje mladog bolničara Kajla (<b>William Hope</b>) i pacijentkinju Tifani (<b>Imogen Boorman</b>), čiju je sposobnost rešavanja slagalica Čenard pokušao ranije da iskoristi za svoja istraživanja. Kirsti dobija poruku od svog oca (lažnu, kako se kasnije ispostavlja), u kojoj je moli da ga izbavi iz dubina pakla. Kirsti je odlučna da mu pomogne. Čenard će, nakon što shvati da je na pravom putu, iskoristiti Tifani da reši kocku koja vodi ka Kenobitima. Tada se vrata pakla otvaraju i svi ulaze unutra. Ali u paklu ne vladaju ista pravila kao u spoljašnjem svetu, i Kirsti i Tifani moraju da se udruže kako bi pobegle Kenobitima.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPmMZvq0YRBePVFeSHdDMNqUjw9_Sxw_-hBOQO1hKpSrbrB-41T3i8tSK7vk5HE_-JxN1dTJL88KvclscHfaKLgc079kfnfqAbvpWgvasRO_vWLbWlIEeCh85oQt2q7RZQyJj6kAy8sZA/s1600/12.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPmMZvq0YRBePVFeSHdDMNqUjw9_Sxw_-hBOQO1hKpSrbrB-41T3i8tSK7vk5HE_-JxN1dTJL88KvclscHfaKLgc079kfnfqAbvpWgvasRO_vWLbWlIEeCh85oQt2q7RZQyJj6kAy8sZA/s1600/12.jpg" /></a></div>
Prikaz pakla kao beskonačnog lavirinta se odražava na priču i način na koji je ona ispričana. Do momenta kada likovi uđu u pakao, narativna struktura je dosta slična onoj iz prvog dela. Odatle film postaje nešto drugo, poprima naizgled haotičnu strukturu i postaje niz epizoda bežanja kroz lavirint i otkrivanja novih stvari u njegovim odajama i hodnicima. Ne bi moglo da se kaže da je to loše rešenje, jer se film tu ne raspada u delove, nije prosti niz epizoda bez smisla. Raščlanjavanje ima opravdanje, budući da se radnja odvija u lavirintu i da su sami likovi tako građeni da bi se u datim situacijama verovatno tako i ponašali. U filmu su problem rupe u scenariju (imao ih je i prvi deo), bez kojih bi imao čvrscu strukturu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Jedna od glavnih stvari na osnovu koje bi neki nastavak trebao da opravda svoje postojanje je smisleno uvođenje neke novine u priču iz prvog dela. Očigledno, jedna od glavnih novina koju ovaj nastavak uvodi je prikaz pakla. Pakao ovde nije pun vatre, sprava za mučenje i tome slično. On je hladan lavirint, sa pojedinačnim sobama – tamnicama. Tu obitavaju Kenobiti koji vrše svoje eksperimente nad ljudima i čekaju nove žrtve. Mesto zabranjenih strasti i skrivenih saznanja. Randel je ekstreman u tom pogledu, na momente čak i više nego Barker u originalu, i nudi nam neke nezaboravne horor scene koje nam se zauvek urezuju u pamćenje. Film je natopljen mračnom, zlokobnom atmosferom, i Randel se trudi da prati original po tom pitanju (što mu i uspeva) i ne daje predaha gledaocu. Iza svakog ugla čeka novo iznenađenje da nas zaskoči, pogotovo u drugom delu filma. Vizuelni efekti su odlični i vredeli su svake pare (sama koncepcija pakla, pojedinačne tamnice, Levijatan). Etkinsov scenario je veoma zanimljiv, ali ono što može da zasmeta su neke nelogičnosti i rupe u scenariju, koje najviše dolaze do izražaja u drugom delu filma, a jedna od najočiglednijih je sudbina Kirstinog oca, koji se nakon otkrića laznog traga više ne spominje. Razlog za to je odbijanje Robinsona da igra u nastavku, iako je njegov lik već bio napisan, pa se zbog toga uvodi motiv lažnog traga, ali to ostavlja prazninu.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPmngTY6bYaIJJdXUpQeBLvid9SHmiuwvTEQuh-gL4jWnLoQ61tylnR-wZoqGQhQsmzZx0R_X9r6HQTiTN7231eem-bAmc9xKruRO78y9DeuViEPiGQ8wNp-dti0A3vkq2EZ3dC2RjqXA/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPmngTY6bYaIJJdXUpQeBLvid9SHmiuwvTEQuh-gL4jWnLoQ61tylnR-wZoqGQhQsmzZx0R_X9r6HQTiTN7231eem-bAmc9xKruRO78y9DeuViEPiGQ8wNp-dti0A3vkq2EZ3dC2RjqXA/s1600/2.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Likovi su uglavnom dobro profilisani, a posebno se ističe Čenard, sa ledenim izrazom lica koji krije unutrasnja previranja. Džulija je ovde kraljica pakla, demon - žena koja zavodi da bi dovela nove žrtve gospodaru pakla Levijatanu i Clare Higgins je još jednom maestralno iznela svoj lik. Ashley Laurence je prilično dobra, kao i u prvom delu. Imogen Boorman je odlična i vešto prolazi kroz sve faze sazrevanja svog lika. Što se Kenobita tiče, oni su u većini scena perfektno dočarani kao demoni ljudskog mesa skriveni u senkama (uloge Kenobita repriziraju svi sem <b>Grace Kirby</b> koju je u ulozi ženskog Kenobita zamenila<b> Barbie Wilde</b>). Ali oni ne ostaju takvi tokom celog filma i tu se javlja problem a to je njihova humanizacija koja je bila apsolutno nepotrebna, i može se smatrati najvećom i jedinom pravom greškom filma. Nekada davno ljudi (već na samom početku filma vidimo stvaranje Pinheda od britanskog vojnika), a već dugo vremena demoni, oni se u apsurdnoj sceni na kraju filma prisećaju svoje ljudskosti, što ih menja, kako u fizičkom, tako i u mentalnom smislu. Ovakvo izvrtanje pravila je dosta naštetilo filmu. Bez toga bi film bio jos moćniji, i sigurno bi prevazišao original. HELLBOUND uvodi neke nove elemente u priču, kao i scenaristička i rediteljska rešenja, ali odlazi u pogrešnom pravcu kada humanizuje glavne Kenobite. Kao pripremu za taj čin mozemo smatrati scenu transformacije doktora Čenarda u Kenobita, to jest čoveka u demona, ali ta scena je ipak prirodni nastavak njegovog dotadašnjeg traganja za novim regionima iskustva, pa se kao takva ne bi isticala u filmu čak i da humanizacija glavnih Kenobita nije postojala.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTi7-ESoyCsOo1Rhw61HHICFGuTyNqxxxppbQUzWIgH8s-wLciWQmwko8EYZpHSwcYfD1HqDFfYGU7fflpmoILhdRFo-gx0ehpTWHotug9i3hkeO9XsOYeivH8whQmTthkNOjGRmX5SnM/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="181" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTi7-ESoyCsOo1Rhw61HHICFGuTyNqxxxppbQUzWIgH8s-wLciWQmwko8EYZpHSwcYfD1HqDFfYGU7fflpmoILhdRFo-gx0ehpTWHotug9i3hkeO9XsOYeivH8whQmTthkNOjGRmX5SnM/s320/4.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Muziku je ponovo komponovao<b> Christopher Young</b>, i za nju mogu samo da ponovim sve što sam rekao o muzici iz prvog dela - dakle, genijalno. Saundtrekovi za prva dva HELLRAISER filma pokazuju svu veličinu Youngovog talenta, što je on i u narednim filmovima van ovog serijala dokazao. Nažalost, Young je dosta potcenjen kao kompozitor. Za HELLBOUND saundtrek je zasluženo dobio Saturn nagradu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Sve u svemu, HELLBOUND je film koji je po kvalitetu ravan originalu, i koji je mogao i da ga prevaziđe, uz par manjih dorada na scenariju i izbacivanja humanizacije Kenobita.</div>
<br />
Ocena <b>4/5</b></div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-794986734941179967.post-49116515384513766792012-09-06T20:23:00.003+02:002017-09-11T22:19:04.215+02:00HELLRAISER (1987)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<h4 style="text-align: left;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b><span style="font-size: small;">Kristi Koton: "Ko ste vi?"</span></b></span></h4>
<h4 style="text-align: left;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b><span style="font-size: small;">Glavni Kenobit: "Istraživači najudaljenijih regiona iskustva. Demoni za neke, anđeli za ostale." </span></b></span></h4>
<h4 style="text-align: left;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b><span style="font-size: small;"></span></b></span></h4>
<div style="text-align: justify;">
<b style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Klajv Barker</b><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"> je zasigurno jedan od najvažnijih pisaca i umetnika današnjice. Tu titulu je obezbedio još na početku svoje karijere, zbirkom priča </span><b style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><i>Knjige krvi</i></b><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"> (</span><i style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><b>Books of Blood</b></i><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">) izdatih u šest tomova tokom 1984. i 1985. godine. Ta zbirka je i više nego dovoljan dokaz divlje imaginacije ovog autora, i sasvim dovoljna za upis u istoriju. Kasnije je postao pisac fantastike, i iako je tu bilo zanimljivih dela, Barkera mnogi najviše pamte upravo po njegovim prvim </span><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">(po mom skromnom mišljenju najboljim)</span> horor delima.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Barker je adaptirao jednu njegovu priču iz <i><b>Knjiga krvi</b></i> (<i><b>Rawhead Rex</b></i>) u scenario po kome je Džorž Pavlou snimio slab istoimeni film. Nezadovoljan rezultatima (potpuno opravdano), Barker odlučuje da sam snimi film po svojoj noveli <b><i>The Hellbound Heart</i></b> (izdatoj 1986. godine). Tako je nastao film <b>HELLRAISER</b> (kod nas distribuiran kao <b>GOSPODARI PAKLA</b>). Odlučio sam da ga repriziram, kao i njegov prvi nastavak (o njemu u zasebnom tekstu) i potvrdio svoje mišljenje o ovim filmovima.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVflDijIvHNVdpIWYBThe0ldzDMVwIBVAmelon-QMTkei4V0hBcyCMy-sRI92B9fmALl6iC-goz6L8mPt5JUzoeXjPv7bjfkk3AO0oXL1twiltnv9NlYcZ0Wom2giijEaZafm6lzDtrrQ/s1600/3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="172" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVflDijIvHNVdpIWYBThe0ldzDMVwIBVAmelon-QMTkei4V0hBcyCMy-sRI92B9fmALl6iC-goz6L8mPt5JUzoeXjPv7bjfkk3AO0oXL1twiltnv9NlYcZ0Wom2giijEaZafm6lzDtrrQ/s320/3.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Frenk (<b>Sean Chapman</b>) želi da dođe do krajnje granice čulnih užitaka pomoću misteriozne kocke koju treba rešiti, što otvara nova vrata percepcije. Ono što dobija je večno ropstvo u svetu u kome obitavaju Kenobiti, demoni koji u svojim eksperimentima nad ljudima prelaze granice između bola i zadovoljstva. Porodica Frenkovog brata, Lerija (<b>Anrew Robinson</b>) će uskoro morati da se suoči sa svetom za koji nisu ni sanjali da postoji. Frenk želi da pobegne iz dubina pakla. Nekoliko kapi Lerijeve krvi prosute na podu tavana gde je Frenk rastrgnut će ga vratiti nazad, ali užasno deformisanog. Za potpun oporavak potrene su mu žrtve koje će mu dovoditi Lerijeva zena Džulija (<b>Clare Higgins</b>), njegova bivša ljubavnica i partnerka u istraživanjima (tada još samo fizičkih) granica iskustva. Lerijeva kćerka Kristi (<b>Ashley Laurence</b>) će uskoro otkriti tajnu koja se krije na tavanu. Još veći problemi nastaju kada ona reši kocku i Kenobiti dođu po svoje.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiSsUa3QJr6Mq70H8EPPUGrzF_h9HhJ4aDavsjpP5-DcrpOLIobPjDqKi0JFdEm0uMtSTw3q9T6PbMcjkku2lBCpSr2fwj0i6MlQho-tjo_gsBquK5zv9lb9vd08pdKRlOVpQ5bHd_mMU/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="172" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiSsUa3QJr6Mq70H8EPPUGrzF_h9HhJ4aDavsjpP5-DcrpOLIobPjDqKi0JFdEm0uMtSTw3q9T6PbMcjkku2lBCpSr2fwj0i6MlQho-tjo_gsBquK5zv9lb9vd08pdKRlOVpQ5bHd_mMU/s320/1.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">U ovom filmu se najbolje pokazuju Barkerove tematske preokupacije – kod njega ne postoje granice, prividno udaljeni svetovi su pomešani i grade nove svetove koji egzistiraju ispod tanke površine „normalnog sveta”. Kod Barkera, natprirodni užasi napadaju i izjedaju ovaj nas fizički svet. Ti užasi su takvi posmatrani samo iz ljudske perspektive, a Barker se trudi da i drugoj strani da reč.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Bol i zadovoljstvo su neraskidivo pomešani, a ljudsko meso je igralište neljudskih sila. Te sile su oličene u Kenobitima, „istraživačima daljih regiona iskustva”, koji svoje žrtve izlažu neprekidnim i ekstremnim sadomazohističkim eksperimentima. Njihov dizajn je potpuno u skladu sa time: pirsinzi, čiode koje vire iz glave, kožna odela koja zasecaju ljudsku kožu. Originalne kreacije u svakom smislu. Glumci koji ih igraju su perfektno dočarali ova stvorenja (<b>Doug Bradley</b> igra glavnog Kenobita, u kasnijim nastavcima poznatog kao <b>Pinhed</b>, <b>Grace Kirby</b> igra ženskog Kenobita, <b>Nicholas Vince</b> igra Cvokotavog Kenobita a <b>Simon Bamford</b> igra Debeljka).</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Kenobiti su demoni ljudskog mesa, potpuno predani svom poslu. Pomoću lanaca i kuka raskidaju meso, dovodeći do ekstrema sadomazohističke eksperimente (rituale). Oni koji tragaju za novim izvorima zadovoljstva (a time i saznanja) dobijaju mnogo više od onoga što su želeli. Ali, iako Kenobiti jasno kažu u filmu da je njihov zadatak istraživanje daljih granica iskustva i osvajanje novih predela saznanja, iako sam Frenk u jednom momentu kaže da su mu Kenobiti podarili iskustvo van svakih granica, u obliku neraskidivo pomešanog bola sa zadovoljstvom, ipak njihovi eksperimenti imaju oblik kazne. Na neki način, to postaje kazna za one koji žele da upoznaju nove svetove.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHVGOUE0kT3wtM6UfEJeaQbdXSzuorLYiAmO1My6dY_GMx0LARymq4uJ_f5-oyKYKNC-f2hFf1VOSYfhTUWlVPovvUZATK8viiHGiKS8sovH2p9GWWLpqe5f9vb-QfHJqp9X0lrfxS0bI/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="172" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHVGOUE0kT3wtM6UfEJeaQbdXSzuorLYiAmO1My6dY_GMx0LARymq4uJ_f5-oyKYKNC-f2hFf1VOSYfhTUWlVPovvUZATK8viiHGiKS8sovH2p9GWWLpqe5f9vb-QfHJqp9X0lrfxS0bI/s320/2.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ovde Barker pravi direktnu vezu između čulnih zadovoljstava i žudnje sa zabranjenim, neki bi rekli sa grehom. Samo što ovde kazna za taj greh nema oblik hrišćanske kazne u večnim mukama pakla. U paklu Kenobita prokletstvo uključuje bol ali i zadovoljstvo, nerazdvojivo jedno od drugoga i dovedeno do ekstrema, tolikih da ni ljudi kao što je Frenk na to nisu računali. Ti i takvi ekstremi prevazilaze njihove želje i moći poimanja, pa zbog toga i postaju neka vrsta kazne.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Što se Džulije tiče, ona je žena koja zanemaruje svoj brak, odnos prema mužu i pokćerki upravo zbog žudnje za Frenkom. Ta žudnja je glavni faktor pri odluci da mu pomogne dovodeći mu žrtve. Živeći sa Lerijem, ona je potiskivala žudnju za Frenkom, a kada joj se ukazala prilika da tu vezu obnovi, ona će to i učiniti, bez obzira na sve prepreke. U tom smislu, film iznosi na videlo mračne porodične tajne i posledice koje nastaju kada nagoni izbiju na površinu.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Pre ovog filma, Barker je režirao samo dva eksperimentalna kratka filma (<b>SALOME</b> i <b>FORBIDDEN</b>, moguće ih je naći), a ovde se pokazao kao pravi majstor. Film je natopljen mračnom atmosferom, u njemu se kombinuje telesni horor, gotik ikonografija i odlična gluma u čvrstu celinu. Efekti maske su odlični i daju poseban kvalitet filmu. Budžet za ovakav film je bio izuzetno nizak (oko milion dolara). Većina filma je snimljena na lokacijama, koje je Barker iskoristio do maksimuma (iako je snimanje u kući delimično ograničilo pokrete kamere). Jedina ozbiljna zamerka ide samom kraju filma, koji na momente izgleda kao da je rađen na brzinu. Barker je objasnio da na kraju nije ostalo vremena i novca za profesionalno odrađene vizuelne efekte i da je zaista i snimano brzo, ali da je uprkos tome on prilično zadovoljan krajem. S obzirom na budžet, može se reći da je Barker ostvario većinu onoga što je želeo u filmu, ali ostaje da zamišljamo kako bi to izgledalo sa poboljšanim efektima na kraju filma. Takođe, i sam način na koji su Kenobiti poslati nazad u pakao deluje <i>cheesy</i>, ali šta je tu je (tu je zapravo najveći problem to što je njih uopšte moguće vratiti nazad, potpuno suprotno od onoga što smo videli ranije u filmu). Zbog drugih, ogromnih kvaliteta koje film poseduje, mozda bi mogli da zažmurimo. Kada govorimo o glumi, ona je sjajna, a posebno se ističu Clare Higgins i Doug Bradley. Ono što je karakteristično za Barkera je njegova neskrivena simpatija prema monstruoznom, samim likovima monstruma. Više puta je tvrdio da je to deo njegove opšte filozofije, da i u monstruoznom treba pronaći lepotu i nova značenja, kao i da treba istaći osobine likova koji su pozitivci. Dakle, ponovo, granice ne postoje.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjo5ZaSbvIlqaPE2Ru9gMyKsotEiFZNROWgUUmQIGa4bS133pHZZulo7SXGQbL_4gzLrpQmrUCWXGiC2Q7yzD6wg-hASvDOrUrwnuwdWxkHm84uTchn4sHU_K8y8I1RRzVvn7V_OpASroU/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="172" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjo5ZaSbvIlqaPE2Ru9gMyKsotEiFZNROWgUUmQIGa4bS133pHZZulo7SXGQbL_4gzLrpQmrUCWXGiC2Q7yzD6wg-hASvDOrUrwnuwdWxkHm84uTchn4sHU_K8y8I1RRzVvn7V_OpASroU/s320/4.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Treba pohvaliti fenomenalnu muziku <b>Kristofera Janga</b> (<b>HELLBOUND: HELLRAISER II</b>, <b>THE DARK HALF</b>). Prvobitnu verziju muzike, koja se Barkeru veoma dopala, je snimio industrial bend <b><i>Coil</i></b>, ali je odbijena od strane studija, a kasnije izdata posebno. Jangove vrlo mračne orkestarske kompozicije su sjajno potcrtale dešavanja u filmu, na nekim mestima dodajući sloj više na ono što vidimo na ekranu, na drugim mestima prožimajuci stravične dogadjaje zvucima iz pakla Kenobita. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">HELLRAISER je postao moderni klasik a njegova snaga, žestina u prikazivanju visceralnih prizora, odbijanje da povuče bilo kakve granice ostale su inspiracija budućim filmadžijama i putokaz za ostvarivanje njihovih ciljeva. No limits!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ocena <b>4/5</b></span></div>
</div>
Saša Avramovićhttp://www.blogger.com/profile/10846443512949999731noreply@blogger.com0